domaći autori · Nekategorizirano

Balkanska Hurem ★ Martina Vitas

www.snagazene.com

Snaga žene | Facebook

Instagram: @snaga_zene

Ocjena: 5/5 ★★★★★


Rođenje Afrodite u jednoj ženi…

Rođenje Leptira iz gusjenice…

Buđenje Ljubavi u tridesetima…



O knjizi / Moj dojam


Ovo je knjiga o njezinom životu. Njezinom novom životu. Autorica nam spominje datum svog drugog rođenja. Rođenja koje je simbolično vezano za legendu o Afroditinom rođenju iz morske pjene. Bilo je to vrijeme kad je ona konačno prodisala.


“Nisam ni zala što sve čuči u meni, dok napokon nisam sve to pustila da izađe iz mene. Čudo šta sam sve godinama zakopavala u sebe. Mislila sam da nisam, ali tek kada sam se razvela, shvatila sam ko sam i što sam postala jer me svet pokušao formirati prema svojim pravilima.”


Kroz svoju ispovijest, autorica želi pružiti poticaj i nadu svim ženama koje traže svoj mir nakon kaosa u koji ih je život uvukao.Svako slovo u ovoj knjizi dio je njezine istinite životne priče. Knjiga je nastala na nagovor njezinih prijateljica.


“Ljudi misle da je srodna duša ona koja ti savršeno odgovara, i to svi žele. Ali, istinska srodna duša je ogledalo, osoba koja ti pokazuje sve što te sputava, osoba koja tvoju pažnju usmjerava prema tebi kako bi ti mogla promijeniti svoj život. Istinska srodna duša je vjerojatno najvažnija osoba koju ćeš ikada upoznati, zbog toga što ruši tvoje zidove i treskom te budi.”



Autorica se suočavala s mnogim strahovima. Ali unatoč i usprkos njima, grabila je naprijed. Strah ju je bilo da neće imati dovoljno novca za život, jer razvodom je gubila cijelu jednu plaću…Plašilo ju je da ju nitko neće željeti jer je prema nekim nepisanim društvenim normama već stara (34 godine) i to još s djetetom.Strah ju je bilo da neće pronaći smještaj po prihvatljivoj cijeni, a da će je u međuvremenu bivši muž izbaciti iz stana… Strah da neće imati gdje živjeti… Da će izgubiti prijatelje…Ali strah od poznatog, sigurnog, a neželjenog bio je jači od nepoznatog, nesigurnog, ali željenog.


“Znate onaj osjećaj kada se budite ujutro i mislite da u stvari živite tuđi život? Nije lijep osećaj. Osjećate se zarobljeno i nemoćno. Odjednom, i tijelo počne da vas izdaje i sve vas boli. Stvarno vas boli! Nije to bol u glavi, ali bol koja se javlja i u telu, dolazi iz glave. Da, sve ovo što sad imate bi nekoga usrećilo, ali iskreno, vi to u stvari nikada niste ni htjeli da to sve bude baš tako. Sanjali ste o nečem sasvim drugačijem. Nije vam poznat taj osjećaj? Ako to niste doživjeli, blago vama.”


“U braku sam se osjećala kao ružno pače, a sad odjednom menadžeri trče za mnom, prezgodni konobar mi dodaje salvetu sa svojim brojem telefona i govori mi da mu se javim kasnije.”


“Ako vidite da ste pogriješili, ma birajte ponovo. Tko je stavio monopol na broj izbora?”


“Ništa me nije radovalo. Sve mi je bilo svejedno. Posao – kuća – posao – kuća.”


“Sanjala sam mističnog muškarca koji će doći i odraditi ulogu Supermena. Izvući me iz provalije.”


“Tada smo moj muž i ja već uspješno spavali u odvojenim sobama. Dok sam tako ležala u dječjoj sobi, Supermen je bio možda i najjasnija vizija koju sam dobila o nekome ko je trebao da odradi moje izvlačenje iz provalije. Jer, ja sama više nisam imala snage.”


“Često sam se pitala ubija li taj papir ljubav. Ili je ljudi sami ubiju. Život? Rutina? Tko ubije onu sretnu vezu s početka priče. I ne govorim o strasti. Govorim o pricvrženosti, želji da nekoga vidiš, zagrliš, da s njim provodiš vrijeme. Gdje to nestane? Živimo odjednom život na način da ga odrađujemo. Svatko fura svoje obveze i onda se navečer sretnu u krevetu. Ne poljube se godinama, onako, usput, nasred dnevne sobe. Ma, ne poljube se možda više ni prije spavanja… Žive… životare… preživljavaju… nadaju se boljem sutra… koje ne dolazi.”


“Ako količina zla prelazi količinu dobra, mislim da je pametno pristojno reći: “Hvala na dosadašnjoj suradnji i vidimo se negdje u prolazu.” Baš kao i u poslu. Jer brak postane posao u većini slučajeva. Pravi pravcati posao. A kada brak postane posao, onda je to sigurno alarm za uzbunu. Mi smo, ljudi, stvoreni da volimo. Ako nema ljubavi, javlja se patnja. Gdje je patnja, nema ni sreće ni radosti. Čemu živjeti ako ne za ljubav, sreću i radost? Zbog susjeda?”


Martina se zaljubila. Snažno. U 34. godini. Dok je još službeno bila vezana brakom. Iako sretna nije bila u tom braku odavno. Ni on ni ona. Imali su stan, a i kredit za taj stan, zajednički namještaj, auto i dijete. Ali u Martini je sve gorjelo. Budila se svako jutro s osjećajem da živi nečiji tuđi život i s nadom da će se probuditi jednog dana u životu kakvog je sanjala.Dakle, zaljubila se u 34. godini. Na Cipru. A u njezinoj tadašnjoj viziji svijeta, poslije 34-te nemaš što više tražiti niti očekivati osim možda pokoje skuplje večere i kazališta s nekim pomalo dosadnjikavim tipom.Ali senzacije koje su je tad preplavile nadmašile su sve leptiriće tinejdžerskih zaljubljivanja. Zaljubila se do ludila.


“Sve će doći na svoje… samo da ne živim kao hrčak! To mi je bila i ostala misao vodilja… samo da nije posao – kuća – posao – kuća… na to moja duša više ne može da pristane. Uvijek u životu imamo izbor. Uvijek! Samo što se ljudi boje prihvatiti neki koji nije unutar normi ponašanja na koje su nabaždareni, tačnije naučeni. U depresivnoj Hrvatskoj, ja sam po defaultu trebala da tulim kod kuće. Jer se rastajem i nemam plaću. Krenulo ogovaranje po firmi, jer tko je vidjeo još da si sretan kada se rastaješ… A neeee… ima da budeš u totalnoj banani… onda je ljudima super da te teše i da ti budu najbolji prijatelji. Kada si sretan, bježe i ogovaraju te.”


“Kad sam s njim kao da vrijeme stane. Naše duše kao da su se dan ranije vidjele, a ne kao da su mjesecima tugovale jedna za drugom…”


Ova priča je poput toplog razgovora s najboljom prijateljicom. Ona pruža nadu. Utjehu. Nadahnjuje. Nosi sa sobom krila inspiricije i motivacije. I topi okove. Oslobađa i liječi. Liječi dušu.


“Ono u što sam u potpunosti sigurna je to da sam pronašla sebe… Onu duboko zakopanu sebe, kakva sam oduvijek željela biti. Ako sam luda prema nekim nepisanim društvenim normama, neka sam! Ali volim sebe takvu!”


Knjiga mi se jako svidjela jer je istinita. Bez imalo uvijanja i umatanja sirove istine u celofan, Martina, ta boginja ljubavi i slobode, ta žena ratnica, donosi vam svoju priču.


“Zašto bih imala oko sebe ljude koji su ljubomorni ili mi govore da ne mogu uspjeti, jer je sve protiv mene? Kome su potrebni takvi ljudi, a opet, većina nas je tako često u toksičnim odnosima sa emcionalnim vampirima koji se hrane našom energijom. Onima koji se hrane time što je ljudima loše, jer onda se oni osjećaju velikima i snažnima. Pravi prijatelji se poznaju i kada vam ide jako dobro. Ne samo kada ste dolje. Kada ste u usponu, slika postaje sve čistija i vidite mnogo toga jasnije, jer mnogi “prijatelji” zbog ljubomore otpadnu.”



O autorici


Martina Vitas / privatna arhiva


Martina Vitas o sebi:

Rođena sam 1979. godine u Zagrebu. Zadnjih 8 godina balansiram između majčinstva, regularnog posla, samostalnog vođenja kućanstva, putovanja, vježbanja joge i plesa, čitanja i svega ostalog što me veseli, ali i što se mora odraditi u životu. Iz karijere voditeljice komunikacija, u tvrtki za koju sam godinama radila, na nagovor prijateljica hrabro sam uskočila u spisateljske vode i tako je nastao i moj prvi autobiografski roman Balkanska Hurem. U njemu sam opisala cijeli svoj put preobrazbe od gusjenice do leptira. Nije bilo lagano ali kad sad vidim svoje slike iz toga vremena ne mogu sama sebe prepoznati. Bila sam potpuno drugačija osoba. Ono što sam sigurna je da se ljudi – MOGU MIJENJATI! Ja sam živi dokaz. U 42. godini se osjećam bolje i lakše u svom tijelu nego kada sam imala 20. Vrativši se napokon u ženu kakva sam stvorena da budem, a ne što su mi nametnuli da moram vratio mi se mladenački duh, životnost i motivacija da napredujem na svim životnim područjima. Od zdravlja preko karijere i odnosa svih vrsta. Moje zanimanje za psihologiju je krenulo kad mi se rodio sin, a kroz godine sam, nakon završenog magisterija iz ekonomije završila i licencirane edukacije NLP-a, mindfulness tehnika i life coachinga. Životni put me naveo da se krenem baviti edukacijom žena te da im osvijestim potrebu da dođu u životnu ravnotežu kroz ravnotežu utjelovljenja svoje ženske energije i bivanja u biću kakve smo stvorene biti. Ganjanje ciljeva i karijere je muška energija koja nam je oduzela najljepše ženske vrijednosti. Sreća nije tamo negdje vani. Sreća je u nama i vrijeme je da je vratimo nazad vraćanjem samima sebi! Uz svaku sretnu majku i dijete je uvijek sretno, ali i muž i cijela obitelj. Veliki sam putnik i hedonist no to sam postala tek kada sam se probudila nakon dugo godina življenja nesretno i neispunjeno. Moje buđenje i rađanje na Cipru i tamno razdoblje duše koje je uslijedilo opisala sam u knjizi. Sve što sam prošla osvjestilo me kako je život dragocjen i kako ga trebamo živjeti DANAS!


Martina Vitas / privatna arhiva


Citati


“Poslije razvoda, počela sam raditi na sebi. Preispitivati svoje misli i svoja uvjerenja. Pogotovo uvjerenje da sam ružna i nepoželjna ovako razvedena i to s djetetom… Zapamti… Uvijek ima taj netko kome ćeš se svidjeti ovakva kakva jesi i uvijek možeš raditi na tome da budeš ljepša..”


“Mislim da je brak ubojica, jer podsvjesno ljudi počnu zabušavati, misleći da taj prsten nosi i neki magični štit ili zid iza kojeg se ne može izaći, pa počnu drugu stranu uzimati zdravo za gotovo. Hrabri će tražiti razvod, manje hrabri ljubavnike/ljubavnice, a oni najmanje hrabri će gutati i frustrirati se do mjere dok ne razviju neke bolesti.”



“Brak i veza su kao crne i zelene masline. Dok ne probaš i jedne i druge, ne znaš razliku.”



“Nema slučajnosti. O, da, nema! Nisam se slučajno našla na tom Cipru prije pet godina. Afrodita, boginja ljubavi rođena je tamo iz morske pjene. Bio je to direktan znak da moje novo rođenje znači rođenje u emocionalnom obliku žene. Ustala sam iz kreveta sa idejom da u sebi utjelovim Afroditu.”


“Bitno je da ne zaboravimo na ljubav i Afroditu. Ona svo ovo vrijemenplače u nama, snažnim ženama, a muškarci sa snažnim ženama isto u sebi trpe i gutaju suze zato što je Afrodita pokopana u nama.”



“Svi mi, ljudi, čeznemo za pravom ljubavlju. Ali svima nam je slika prave ljubavi u glavi drugačija. Želimo biti voljeni ljubavlju koja je zasnovana na razumu i izboru, a ne samo instiktu.”


“Ono što znam za sebe je to da sam hrabrija od većine žena, čak i od muškaraca. Oni se samo prave da su hrabri, pa često ustuknu pred preprekama, dok mi žene i priznamo da nas je strah, a onda usprkos strahu, odradimo što treba odraditi.”


“Nikada se ženstvenije ne osjećam nego u tih par minuta u polumraku kad plešem… Kada iz mene izleti vulkan potisnutih želja i nadanja, tuge i bijesa pomješanih u miks koji srce više podnijeti ne može, pa ga tijelo otpleše tako snažno, da sve izađe van.”


“Razvod je sigurno najbolja dijeta na kojoj sam ikad bila. Skinula sam šest kila u prvih mjesrc dana i to bez vježbanja. Stres me nemilice žderao.”



“Društvene mreže su i blagoslov i prokletstvo.”


“Na Facebooku imam samo stvarne prijatelje i pratim neke happy stranice s motivacijskim porukama. Facebook je moje vlastito happy place. Ali imam osjećaj da je Instagram jedna od onih platformi koja je krenula sa predivnom idejom, a pretvorila se u lakrdiju punu sisa i guzica. Ima tu i hrane i putovanja, ali najviše pratitelja imaju ove prve.”


“Guramo se sami u najgore životne scenarije. Koprcamo se u njima i onda se pitamo zašto nas netko gore kažnjava?”



“U ovoj priči, ja sam bila Zvončica i bila sam beznadežno zaljubljena u Petra Pana… tog predivnog, izgubljenog dječaka. Znala sam da je on nedostupan i emocionalno i fizički, ali nisam odustajala od svoje ideje da će jedan dan napokon doletjeti do tog otoka…”


“Sve se nekako posložilo na kraju. Otišla sam iz Nedođije.”



“Nekako mi se čini da nas preživljavanje tih fizičkih padova jednako jača kao i preživljavanje emocionalnih. I jedni i drugi su nam potrebni da saznamo koliko smo krhki, ali i snažni da se podignemo sa poda i krenemo ispočetka.”


“Definitivno, ja sad tražim nekoga tko će smiriti moje nemire svojom muškom pojavom utemeljenom na spasilačkom elementu – Daj mi ruku i vodim te odavdje! Ja znam put! Vjeruj mi!”


PicsArt_04-28-11.43.07



Preporuka svima koji su upali u mrtvu rutinu, zabetonirali si noge, a srce ih vuče i vuče i vuče…



Link za kupnju: https://www.snagazene.com/knjiga/

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s