recenzije · Sonatina naklada

Nađi me ★ André Aciman

Naklada: Sonatina naklada

Ocjena: 4/5 ★★★★

Prijevod: Marko Maras


“Vrijeme je cijena koju plaćamo za neproživljeni život.”



O knjizi / Moj dojam


Čudesan roman Andréa Acimana o istraživanju različitih vrsta ljubavi, “Nađi me”, nastavak svjetskog bestselera “Zovi me svojim imenom”, vraća se svojim kompleksnim i zanosnim likovima Eliju i Oliveru godinama nakon njihova prvog susreta.

Elio kojeg smo upoznali u prethodnoj knjizi kad mu je bilo sedamnaest godina, sada ima već 32.
Oliveru je posvećeno svega par stranica u knjizi… I to je malo nespretno izvedeno.

Knjiga je podijeljena u četiri (glazbene) cjeline:

1. TEMPO (Miranda i Samuel)
2. CADENZA (Elio i Michel)
3. CAPRICCIO (Oliver i Elio)
4. DA CAPO (Oliver i Elio)

Tempo predstavlja brzinu izvođenja glazbe, a ova priča nekako ubrzano i počinje… Cadenza u glazbi znači nešto zaključiti, harmonijski obrazac kojim završava skladba. I upravo takva i je ova cjelina. Jedan završetak. Capriccio u glazbi označava nekakvu ćudljivost, neuobičajenost i šaljivost i upravo takvim nam se činila ova cjelina. Kao da se sudbina malo poigrala glavnim likovima. A završna cjelina znakovitog naziva Da capo označava upravo to što predstavlja – jedan novi početak stare priče.

Mnogi koji su voljeli prvu knjigu, bili su oduševljeni što se piše nastavak Oliverove i Elijeve ljubavne priče… Ali upravo njih je ova knjiga razočarala. S druge strane, onima kojima prva knjiga iz nekog razloga nije bila suviše napeta su većinski oduševljeni ovom ili im se barem više sviđa od prve.

Eto, mi smo u ovoj drugoj kategoriji.

Premda nam je knjiga u mnogim dijelovima bila konfuzna što se tiče veza između likova, možemo slobodno reći da nas je dio o njihovim promišljanjima o vremenu i životu oduševio.
Treba popratit sve te likove i njihove međusobne odnose što je malo teži dio pogotovo ako vam njihove naoko plošne veze nisu isuviše napete.

Ah, likovi… Samuel nam nije baš legao, ali zato nam je Miranda bila genijalna.

Puno toga je natrpano u ovoj knjizi… Čežnja, kajanje, žaljenje… Ali sve skupa je fino osmišljeno. Poput glazbe.

Pitanja koja se provlače cijelom pričom su: izblijedi li ljubav s vremenom? Mogu li se godine razdvojenosti izbrisati?

Oslikavajući Rim, Pariz i New York iz jedne posve neuobičajene perspektive, vrstan stilist Aciman vodi čitatelja na uzbudljivo i neizvjesno literarno-glazbeno putovanje kroz četiri gore spomenute i naizgled nepovezane priče.

Ova se knjiga brzo čita, ali na nekim rečenicama se zastaje i o njima se promišlja. One se uvuku čovjeku u svijest i nedaju mu mira, šapuću mu nek se probudi i nek živi. Sad. Odmah. Nek zgrabi život objeručke. Nek se javi voljenima. Pronađe izgubljene, a sebi drage ljude. Ne jednog dana. Sada. Odmah.

Aciman u “Nađi me” progovara o ljubavi i strasti majstorski oslikavajući ljudski senzibilitet i hrabro se poigravajući najintimnijim detaljima i emocionalnim nijansama.

Posebno nam se svidio baš taj dio u kojem glazbom dopire do onih najtanjih struna čovjekove svijesti.

“Glazba ne daje odgovore na pitanja koja ne znam postaviti. Ne kaže mi što želim. Podsjeća me da sam možda još zaljubljen. (…) Nekad sam bio siguran u srbe, mislio sam da svašta znam, da poznajem samog sebe, a drugi su voljeli moj dodir kad bih uletio u njihov život a da nisam pitao niti mislio da možda nisam dobrodošao. Glazba me podsjeća kakav je moj život trebao biti. Ali ne mijenja me. Glazba nas samo podsjeća da unatoč našim tvrdnjama i poricanjima oduvijek znamo da nam je bilo suđeno i da nam je još suđeno ostati. Podsjeća nas na miljokaze koje smo zakopali, sakrili i onda izgubili, na ljude i stvari koji su nam bili važni unatoč našim lažima, unatoč godinama.”

Ovaj nas veliki roman vraća u čarobni krug jedne od najvećih romansi suvremene književnosti i tjera nas da se zapitamo može li prava ljubav uopće umrijeti.

Od nas – preporuka. Pogotovo za poruku koju knjiga nosi i za filozofiju koja je razasuta po njezinim stranicama.


O autoru


André Aciman (1951.) istaknuti je američki književnik, esejist i profesor književnosti rođen u Aleksandriji. Doktorirao je komparativnu književnost na Harvardu, predavao je na Princetonu i Bardu, a danas predaje književnu teoriju i Marcela Prousta na sveučilištu u New Yorku, gde je i ravnatelj dviju uglednih institucija: The Writer’s Institute (Spisateljski zavod) i The Center for the Humanities.(Centar za humanistiku). Autor je dviju zbirki eseja, četiriju romana i čuvenih memoara Out of Egypt, za koji je nagrađen književnom nagradom Whiting writers, a koji je kritika usporedila s djelima L. Durrella, Márqueza i Čehova. Acimanova djela prevedena su na brojne jezike, a njegovi eseji i pripovijetke objavljivani su u renomiranim književnim časopisima kao što su The New York Times, The New Yorker, The New York Review. Za izniman znanstveni rad i doprinos umjetnosti nagrađen je stipendijama Guggenheimove zaklade i Centra Cullman za znanstvenike i pisce.


Prethodno pročitana knjiga ovog autora i osvrt na nju – “Zovi me svojim imenom”.


Citati


“Ne volim psa više od tebe. Ali psa je lakše voljeti.”


“Cijeli moj život do sada bio je samo uvod, samo odgađanje, samo razonoda, samo gubljenje vremena, dok nisam upoznao tebe.”



Ja pokazujem ljudima samo onaj djelić koji smatram prihvatljivim. Jednima jedno, drugima drugo. Ali uvijek postoji mračna strana, koju zadržavam za sebe.



” Nećemo se hraniti prošlošću.”


” Bi li me svejedno potražio?”



“Kamo god da se okreneš, nailaziš na uspomene – vlastite, tuđe, gradske.”


“Stvar je u tome da čarolija onoga drugoga nikad ne traje dovoljno dugo. Želimo samo one koje ne možemo dobiti. Trag ostavljaju oni koje smo izgubili ili koji nisu ni znali da postojimo. Svi drugi jedva da imaju odjeka.”



– Što bi ti rekao? – pitala je Miranda, posve očarana Eliom.
– Što bi rekao? Jednostavno: “Potraži me, nađi me.”
– A što ti kažeš?
– Kažem isto. “Potraži me, nađi me.” I obojica smo sretni. Sada znate.
– Možda ti treba manje ponosa i više hrabrosti. Ponos je nadimak koji dajemo strahu.


Glupane, potrebno ti je njih dvoje da nadomjeste jednoga mene. Mogu biti muško i žensko, ili oboje, jer ti si meni bio oboje. Nađi me, Olivere. Nađi me.



“Ti živiš pogrešan život, prijatelju, i gotovo si oskvrnuo onaj koji ti je dan da ga proživiš.”



Preporuka svima koji su nakon osvrta poželjeli zaroniti u knjigu.



Link za kupnju: https://znanje.hr/product/nadji-me/416555

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s