kreativci · Nekategorizirano

Kreativci ♡ RadiOna

Predstavljamo vam jedan mali obrt koji vodi jedna čarobna žena.

Ona Radi. Radi Ona. Čudesa.

Ako tražite poklone za rođendan, krštenje, sv. pričest, Dan zaljubljenih ili bilo koju drugu prigodu, ovo je mjesto za vas.

RadiOna, kako i samo ime ove tvornice čudesa govori – radi sve po narudžbi.

Sve personalizirano.

Od početnog dizajna, slika, boja, tekstova, imena. Sve.

Ako vam trebaju drvene kutije u obliku knjiga sa vašim idejama oslikavanja i s vašim imenima, tekstovima, pjesmama, porukama, posvetama, ovo je mjesto za vas.

Ako vam treba drveni straničnik (bookmark) sa personaliziranom slikom, citatom i privjeskom, ovo je mjesto za vas.

Ako vam trebaju personalizirani privjesci, nakit ili personalizirane kuglice za bor, ovo je mjesto za vas.

RadiOna je dostupna za sve vaše želje na njezinoj istoimenoj facebook stranici [kliknite na ime].



🤎 Tko se krije iza RadiOne?


“Nataša Kovačević – vlasnica i “mali od palube” (jedini zaposlenik i “Katica za sve”) obrta za proizvodnju,dizajn, trgovinu i usluge “RadiOna”. Bivša učiteljica-mentor razredne nastave, koja je 28 godina radila u struci, a onda prije 6 godina preseljenjem u Zagreb odlučila otvoriti novo poglavlje u knjizi života. Majka dvoje djece: Hrvoja, liječnika i Petre,dizajnerice (ne pada jabuka daleko od stabla). Nepopravljivi dreamer koji, neovisno o broju godina na plećima i ne baš blistavoj svakodnevici, još uvijek djetinje vjeruje da snovi mogu postati stvarnost. Autorica dviju knjiga: “Kap svjetla”, prve zbirke dječje haiku poezije u Hrvatskoj te “Podravina moja mila”, svojevrsnog priručnika za nastavu nastalog kao rezultat istraživačkog projekta učenika.”


🤎 Što se sve može pronaći u ponudi RadiOne?

“Uglavnom sve što se može oslikati i izraditi tehnikom decoupagea. Najveći dio asortimana čine personalizirani pokloni. Zavirite na FB stranicu RadiOna, ponuda je zaista raznovrsna.”



🤎 Otkud inspiracija tradicionalnim konavoskim motivima? Kutijica je bila narudžba, ali sad su tu već i naušnice i ostalo?

Jedna moja stalna klijentica, s kojom surađujem još iz vremena domaće radinosti, poželjela je da napravim kutiju za vjenčanje u koju bi stavila drugi dio poklona (konavoske naušnice) – želja je bila da kutija bude crveno-crno-bijela, s nečim zlatnim i po mogućnosti da ima neki motiv vezan uz Konavle. S obzirom na tradicionalne naušnice, smatrala sam da bi i kutija trebala poveznica s tradicijom i baštinom. Danima sam googlala sve na temu Konavala i na prvi pogled se zaljubila u žensku konavosku nošnju. Tako je nastala “Konavoka”. Sam motiv konavoskog veza je predivan pa sam ga odlučila prenijeti i na nakit: narukvice, ogrlice, naušnice i prstene… Malo po malo, asortiman se širi pa su sada u ponudi i straničnici, svijećnjaci, kasice, trajni kalendari I nakit s motivom konavoskog veza.


Fotografije (4 u ovom nizu): privatna zbirka ©RadiOna


🤎 Planirate li još motiva s juga?

Nakon “Konavoke” realizirala sam i “Župčicu” te “Primorku” I “Neretvanku” – kutije s elementima nošnje Župe Dubrovačke, dubrovačkog primorja te elementima nošnje iz okolice Metkovića. U priču se uplela i “Slavonka”, s motivom tradicionalnog veza sa slavonskih peškira (ručnika).


🤎 Koja je vaša poruka kreativcima diljem regije?

“Budite svoji, budite originalni, uvijek se trudite dati nešto novo i drugačije, nemojte raditi po “copy/paste” metodi, jer vam se svidjelo nešto što ste vidjeli na netu. A pogotovo – nemojte svoje proizvode prodavati “na crno”. Ovo je mukotrpan posao, koliko god se na prvi pogled činilo “a ne’š ti muke, ofarbaš i zalijepiš”, financijski uglavnom potpuno neisplativ – slikarski materijal (kvalitetne boje, lakovi, različiti mediji) je poprilično skup, a za izradu su potrebni sati i sati posla, dani, jer se sve radi ručno… Davanja državi su takva kakva jesu, dodajte na to izdatke za redovite uplate zdravstvenog, mirovinskog… Ne bih htjela nikoga obeshrabriti, ali to su činjenice. Korona je sve dodatno bacila na koljena, bilo je mjeseci u kojima prodaja nije bila dostatna da pokrije troškove repromaterijala, poreza i doprinosa. Istina, nije u šoldima sve… i ne posustajem… vjerujem u onu da sve ima svoje razloge i smisao, bez obzira na to koliko ga često ne vidimo, bez obzira na sve poteškoće, i da Bog na kraju ipak okrene na dobro… Jer, najvažnije je da, uz podršku obitelji, slijedite svoje snove…”



🤎 Kojim proizvodom ste otvorili vrata RadiOne?

Prije RadiOne postojala je “mala tvornica snova” Romantically Vintage DecoArt, kojeg sam kao domaću radinost otvorila krajem 2012. godine. Od malena sam stalno nešto crtala, slikala, a posao učiteljice mi je dao dovoljno prostora za daljnji razvoj kreativnosti. S učenicima sam godinama osvajala nagrade na brojnim likovnim natjecanjima, a naročito mi je drago Posebno priznanje Međunarodnog festivala božićnih običaja i jaslica “Mirisi, zlato i tamjan” održanog u Dubrovniku, na kojem sam sudjelovala s autorskim radom “Sveta Obitelj” – jaslicama u prirodnoj veličini. Izradila sam ih uz pomoć dvoje kolega iz škole te bivših učenica koje su tada bile u višim razredima osnovne škole. Jaslice su bile izložene u dubrovačkoj katedrali.
A onda se krajem 2010. godine dosta toga okrenulo “naglavačke”. Operirala sam tumor i narednih 6-7 mjeseci provela po bolnicama. Kako sam uvijek dragim ljudima voljela poklanjati svoje ručno izrađene stvarčice (nakit, slike i sl.), krenula sam u svijet decoupagea kao nove tehnike, s namjerom da im napravim nešto što će im ostati kao zadnja i trajna uspomena na mene. Ali, eto, kako volim reći: onaj naš gore je očito imao neke druge planove pa sam ja još uvijek tu, a decoupage je (p)ostao trajna ljubav, koja se na kraju pretvorila i u posao. I tako sam svim prijateljima ispoklanjala svoje prve decoupage radove, krenule su molbe “aj’ mi napravi, treba mi za poklon” i odlučila sam uz posao u školi, otvoriti domaću radinost, jer se grozim rada “na crno”. Predstavljanjem radova na fejsu kotač se polako zakotrljao i narudžbe su krenule. A prvi proizvod je bio poklon-komplet za moju šogoricu: tacna, podmetači za čaše te 2 šalice. Uhvati me smijeh kad se sjetim kako je to izgledalo…
Nakon preseljenja iz Koprivnice u Zagreb, bila sam skoro godinu dana na bolovanju i našla se pred zidom “što dalje”. Hrabrost ili ludost – odlučila sam nakon 28 godina reći “zbogom” učiteljskom pozivu i 4. listopada 2016., na blagdan sv. Franje, “RadiOni” je izdana obrtnica i počeo je put u neizvjesnost, pun uspona i padova. No, kako Gibo pjeva “hodaj, nebo strpljive voli”, tako i RadiOna hoda i dalje, nadajući se da će se sva ljubav, rad, trud i odricanje jednom postati i financijski isplativo.



Mi smo se osobno uvjerili u kvalitetu njezinih radova i ne možemo nego preporučiti je svima. Njezini radovi bezvremenski su poklon s dušom.


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s