Egmont Hrvatska · PULS · recenzije

Čitač iz vlaka u 6:27 ★ Jean-Paul Didierlaurent

Nakladnik: Egmont Hrvatska/PULS – Čitaj najbolje

Ocjena: 5/5 ★★★★★
S francuskog prevela: Ivana Šojat


Usamljeni tridesetšestogodišnji čovjek u vlaku pronađe usb s dnevničkim zapisima jedne mlade intrigantne djevojke…



O knjizi / Moj dojam


Priča je je kratka, trpka, šarmantna i neobična. Slatka nije. Prepuna potmule satire i natruha gorčine. Pomalo patetična. Staromodno moderna. Jednostavno ispričana. Ljubavna u primjesama. Više platonska, nego strastvena. Ali lijepa. Na svoj čudnovati način. Ne skroz kao naslovnica. Ali – lijepa.

“Ljubav je putovanje”, piše na naslovnici.

I jest.

Jer ljubav se krije u trenucima, kao i sreća. U tijeku radnje. Zbivanja. Potrage. U Putovanju s velikim P. Nezgotovljenom činu. U Pjesmi koja ne završava.

Guylain je usamljenik koji stambeni prostor dijeli sa svojom ribicom (pravom ribom u akvariju, da ne bi bilo zabune 😅).

On je nezadovoljan svojim poslom i životom uopće. Pati od teške anksioznosti koju pod kontrolom drži brojanjem. Pa tako broji sve i svašta; šahte, ulične svjetiljke, parkirane automobile, kante za otpad… Otkrio je da je brojanje najbolji način da utiša svoje misli.

Guylain je svoje bivstvovanje posvetio tome da se izbriše iz svijeta, da postane nevidljiv… I tako svugdje osim na peronu željezničke stanice kad, zauzevši mjesto u vlaku, postaje Čitač.

Svako jutro tako, u vlaku, na putu do posla Guylain postaje svojevrsni čudak, Čitač koji razgovjetnim glasom čita svima u vlaku naglas nekakve stranice koje netom prije izvadi iz svoje aktovke.

I tako su putnici svakog jutra primorani slušati nepovezane fragmente različitih knjiga… Za primjer samo… 😅 – Guylain je znao započeti sa odlomkom iz knjige recepata i na nju nadovezati paragraf kriminalističkog romana…


“Za sve putnike prisutne u vagonu, on je bio čitatelj.”


“Tematika Guylainu uopće nije bila bitna. Za njega je važan bio isključivo sam čin čitanja. Sve je recitirao jednakom gorljivom predanošću i svaki put se događala magija. A svaka bi riječ, prelazeći preko njegovih usana sa sobom odnosila djelić mučnine koja ga je gušila dok bi se primicao tvornici.”


On radi u tvornici, na stroju za reciklažu starog papira čija su žrtva, nažalost, najčešće – knjige.

Njegova majka živi u neznanju, nemajući pojma kojim poslom njezin sin zarađuje za život.

Godinama ju obmanjuje prešućivanjem i izmišljanjem nekog lažnog, ljepšeg života. I breme tih laži ga iz dana u dan sve više guši, ali nikad nije htio povrijediti osjećaje svoje majke istinom da je on u biti krvnik koji melje knjige u kašu.

Jednog dana u vlaku pronađe usb i njemu se život preokrene. Te večeri isprintao je svih 72 dokumenta sa tog usb-a i s uhićenom proždrljivošću ih čitao i pročitao iste noći.


Dokumenti koje je Guylain isprintao u sebi su sadržavali dnevničke zapise nepoznate ženske osobe.
Tim zapisima autor se dotaknuo bitnih tema, kao što su očite predrasude ljudi na višim pozicijama spram ljudi koji rade niže rangirane i najmanje plaćene poslove. Etiketiranje.


“Kad čovjek brine o javnom zahodu, ma gdje on bio, od njega se ne očekuje da kvrcka po tipkovnici svog prijenosnog računala kako bi vodio dnevničke zapise. Od takve se osobe očekuje samo da od jutra do večeri briše, riba, struže, glanca, ispire toaletnim papirom snabdijeva odjeljke i ništa više.”
__________________________________

” I kako svijet ne bi tonuo u propast, kad svi počinju pisati.”


“Nakon dvadeset osam godina moje prisutnosti na Zemlji, tek tad sam naučila važnu lekciju, a to je da odjeća mora činiti čovjeka, bez obzira na to što se ispod te odjeće skrivalo.”


“Lakše je kovanicu udijeliti mladoj ženi koja naporno pokušava pronaći sedam pogrešaka u najnovijem modnom časopisu, koja pritom cucla vrh kemijske olovke, nego istoj toj ženi ako zamišljeno zuri u blistav zaslon svog novog računala.”


“Bilo je nužno brzo osvijestiti činjenicu da ljudi od vas očekuju samo jedno: da im predočite sliku onoga što oni žele da budete.”


“S vremenom sam naučila kako pisati a da se to ne primjeti. Riječima sam punila stranice svojih malenih bilježnica na krhkom stoliću za kampiranje, škrabala usred šuštanja papira časopisa rasprostrtih ispred mene. Napredujem sitnim koracima. Ne prođe nijedan dan, da sam zaglavila u ulozi gospođe puški-sere-bljuje koju od mene očekuju, bila bih tad nesretnica kojoj je jedini smisao postojanja ta trivijalna uloga za koju me plaćaju.”


Kad Guylain konačno uspije pronaći tajanstvenu autoricu dnevničkih zapisa, za koju shvati da je njegova srodna duša, za nas je knjiga gotova, a za Guylaina priča tek počinje.

Čitač iz vlaka u 6:27″ francuska je književna senzacija: odmah po objavljivanju roman je osvojio nekoliko nagrada poput Cezam Prix Littéraire Inter ce i Nagrade Michel Tournier, a samo u Francuskoj prodano je više do 400 tisuća primjeraka.

Roman je to o snazi literature, o njezinoj moći da nas spasi iz najnemogućijih situacija i pruži nam utjehu.

Objavljen je u više od trideset zemalja u kojima je čitateljska publika s oduševljenjem prepoznala univerzalnost ove priče: literatura nastaje na najčudnijim mjestima koja za
autora predstavljaju pravo iskušenje, ali onda postaje i lijek svima kojima mijenja život i odvodi ih na nove, sretnije puteve.

Ovaj, u konačnici, ipak ljubavni roman, koji će zbog posebnog i neodoljivog autorova stila svakom čitatelju biti prekratak s francuskoga prevela je ugledna hrvatska spisateljica Ivana Šojat.

Font je velik što pomaže onima koji nose cvikere. Oči konačno i uz knjigu odmaraju…

Nije ono što sam očekivala, ali unatoč tome, na jedan savim drugi način priča me iznenadila i knjiga mi se zaista svidjela…



Citati


“Biti ni lijep, ni ružan, ni debeo, ni mršav. Biti samo neodređeni obris što ga ljudi naziru na rubu vidnog polja.”


“Prvu je porciju knjiga dohvatila i progutala bez ikakve štucavice. Presretni što mogu mlatiti sve što nije zrak, čekići su dali sve od sebe. I najraskošnije korice i najčvršći uvezi sažvakani su u nekoliko sekunda. Knjige su u tisućama nestale u utrobi Stvari.”


“Volim knjige, premda glavninu svog vremena provodim uništavajući ih.”


“Guylain se uspeo uz niz stuba koje vode do perona i prišao bijeloj liniji. Protezala se posred sivila, nikad bjelja. Vlak koji po voznom redu ide u 6 i 27 u stanicu je ušao točno u 6 i 27.”


“Rouget de Lisle, peti u nizu s tim imenom, umro je dok ga nije bilo. Maleno tijelo ležalo je pokraj zdjele kad se Guylain vratio iz Glicinija. Njegov zamjenski akvarij jamačno mu se učinio premalenim da bi u njem dostojno protegnuo svoje peraje, pa je životinja radije odabrala velik skok u nepoznato, čisto kako bi vidjela postoji li negdje drugdje neki bolji svijet. Njegov posljednji san o slobodi rasprsnuo se na hladnome metalu njegova sudopera.”


“Jer ma što mi mislili, ništa u životu nije stalno i nepromjenjivo. Čak se i ružan broj može proljepšati pod uvjetom da mu malo pripomognemo.”


Preporuka svima koji vole neobične knjige upečatljivih likova.



Link za kupnju: https://znanje.hr/product/citac-iz-vlaka-u-627/300894

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s