recenzije · vorto palabra

Polagan pogled Nijemih Stvari ★ Patrick Rothfuss

Izdavač: Vorto Palabra

Ocjena: 5/5 ★★★★★

Prevela: Petra Mrduljaš Doležal

Ilustrirao: Nathan Taylor


Ja sam, kao i kolegica ovog autora, Vi Hart, njegov prvi testni čitač ove knjige, osjetila veću emotivnu povezanost s neživim stvarima u ovoj priči nego s nekim ljudskim likovima u drugim knjigama.



O knjizi / Moj dojam


Patrick Rothfuss svijet je osvojio epskom pripoviješću “Ime vjetra” te nastavkom “Strah mudraca”, u trilogiji Kronike Kraljosjeka, čiji završetak obožavatelji još uvijek nestrpljivo iščekuju.

Priča o najvećem čarobnjaku svojeg doba Rothfussa je pretvorila u jednog od najvažnijih pisaca fantastike i očarala milijune njegovih poklonika.

Patrick Rothfuss sada nas uvodi u um najzagonetnije osobe u svijetu Kronika.

Ova je pripovijetka posvećena upravo njoj – Auri.

Pripremite se na 150 stranica (koliko broji ova knjiga) jurcanja i smucanja djevojke po čudnim prostorijama još čudnijih naziva.

Pripremite se na odsustvo radnje. Kaos. Nered.

Pripremite se da nema uzbuđenja, da se apsolutno ništa ne događa.

Samo curetak koji istražuje, drhti pred nepoznatim zvukovima i daje imena predmetima. I poznaje zakonitosti univerzuma čuvajući pravi poredak svijeta na svojim krhkim plećima.


Poznavala je istinski oblik svijeta. Sve drugo bila je tek sjena i bubnjevi u daljini.


“To je jedini način.

Ne tražiš stvari za sebe.

To te smanjuje.

To te čuva.

To znači da se možeš glatko kretati kroza svijet bez uznemiravanja svakih kola s jabukama koje naiđu. A ako si oprezan, ako si pravi dio cjeline, možeš i pomoći. Popraviš napuklo. Ispraviš iskrivljeno. I vjeruješ da će te svijet usmjeriti tako prema idućoj prilici da nešto pojedeš. To je jedini dostojanstven način kretanja. Sve drugo je oholost i ponos.”


Umorilo ju je što mora sama biti svemu sve. Jedina koja brine o ispravnom tijeku svijeta.

Ali mogla se duriti ili boriti.


Ova priča nije konvencionalna. Ona ne slijedi pravila.


Ali nisam to mogao prihvatiti. Odmahnuo sam glavom ne podižući pogled. “Čitatelji nešto očekuju. Ljudi će ovo pročitati i ostati razočaranim. Ne pruža ono što bi normalna priča trebala pružati.”

Vi je tada rekla nešto što ću zauvijek pamtiti: “Jebeš te ljude”, rekla je. “Za takve ljude stalno se pišu priče. A što sa mnom? Gdje su priče za ljude kao što sam ja?”


Tekst u ovoj knjizi drugačiji je od svega što ste ikad čitali, nije to klasična priča, a svakako nije ni priča o Kvotheu.

“Polagan pogled nijemih stvari” prateća je novela iz ovog bogato izmaštanog svijeta, kratak, gorko-sladak prikaz Aurina života, njena vlastita mala pustolovina, nekoć sretna i neopterećena, danas bremenita i fantastična.

Atmosferična.

Bizarna.

Očaravajuće usporena.

Imate osjećaj kao da ste se najeli ludih gljiva.

Posvemašnja obuzetost.

Vrtoglavica.

Halucinacija.

Ošamućenost.

Treptaj na rubovima vidnog polja.

Ova nam nezaboravna priča prikazuje svijet kroz njezine oči, ali nam i daje šansu da ponešto saznamo o stvarima o kojima samo Auri nešto zna. Takva, zapetljane kose boje sunca, drhtava i blijeda, prestrašena i sretna, siromašna i pravedna, vrckava i smušena, poluprljava i praznoruka, krhka i prijazna, samilosna i brižna, skromna, puna tajni i misterija.


“Polagan pogled nijemih stvari” priča je o slomljenoj djevojci koja pokušava (pre)živjeti u slomljenom svijetu.


Pantomima. Drhtaj nemira. Oružje Tišine.


“Samoća je grozna stvar.”


Magična formula skrivena između redova. Alkemija riječi. Izraza. Pojmova.


“Baš kao što je Mandrag govorio: devet desetina alkemije je kemija. A devet desetina kemije je čekanje. A taj ostatak? Ta tanašna desetina desetine? Srce alkemije je nešto što je Auri odavno naučila. Proučavala je to dok nije spoznala istinski oblik svijeta. Dok nije naučila kako biti malena.”


Sintonizacija sistema na dubine koje probadaju srce prisustvom. Nečega. Onkraj čulnih spoznaja.

Ova priča donosi sagorjevanje od čudnih misaonih vatra.

Čudnih imena.

Besmisao spoznat kao takav, nepobjediv, nerazuman, neiscrpan.

Neistrošiv.

A opet…
Obdaren životnošću, premda mrtav, u načelu strašan i zmijovit.


“Znala je kako se lako stvari slamaju. Činiš što možeš. Skrbiš o svijetu radi svijeta. Nadaš se da ćeš biti zaštićen. Ali… Sve se može urušiti i ona to ne može spriječiti. Napinjanje svijeta koji se izobličuje.”


Čudnovata Auri. Neoprana, a tako čista. Crvenooka. U krugu svoje rasplesane zlatne kose, raščupana. Pretjerano mršava.
Neprilagođena. Tajnovito zatvorena. Opsesivno kompulzivna. A opet… Brižna. Empatična. Krhka, a snažna. Nadasve nježna. Skromno zavodljiva u svojoj nevinosti. Snažna u opiranju svojim željama koje bi mogle iskriviti svijet.


“Ona mora ostati malena i tajnovita, dobro skrivena od svijeta.”


Autor nam u proslovu sugerira da ovu priču ne čitamo ukoliko prije toga nismo upoznali njegov svijet u knjigama Ime vjetra i Strah mudraca. Ja sam se oglušila na to. Kaže autor da bez konteksta koje pružaju spomenute knjige, a odlučivši svejedno posegnuti za ovom, kao prvom, da ćemo biti zbunjeni.

I bila sam.

Poprilično zbunjena.

Ali nije mi to smetalo.

Da, priča je bila čudna. Od početka… Poremećena. Spetljana. Ali… Lepršave besmislene riječi su zaigrano plesale oko mene ostavljajući me u radosnom čuđenju.

Nazivi Stvari. Njihove osobine. Imena. Rastezale su mi osmijeh na usnama.

Primjera radi; ljubazna lavanda, vragolasti sapun, nadureni zupčanik i stidljiva vrata.

Inače…

Ovaj predgovor je popis svega što pisac ne bi smio činiti. Ali ipak funkcionira. Kao i ova priča.


“Katkad priča funkcionira baš zato što je drukčija.”


No, znamo da većina ljudi gaji određena očekivanja od priče. A ovdje ta očekivanja bivaju rasplinuta. Ovdje nema radnje. Zbivanja. Akcije. Najbliže akciji je proces izrade sapuna. Da, hahaha, izrada sapuna. 😄


“Opisujem izradu sapuna na osam stranica. Na izradu sapuna potrošio sam osam stranica od ukupno šezdeset. To bi samo luđak učinio.”


Opis sapuna preuzet iz knjige:


“Bio je kao poljubac. Mek, ali čvrst.

Tajanstven, ali sladak.

U cijelome Temerantu nije postojalo ništa slično.

Ništa pod zemljom i pod kupolom nebeskom.

Sapun je bio najslađi u povijesti sapuna.”


Kladim se da nigdje drugdje nećete pročitati takvu odu jednom sapunu. 😄


U pogovoru nam autor govori da je ovo bila jedna od onih priča koje pisci drže u ladicama. Otpadak. Potencijalna katastrofa. I to ona, kako kaže, epskih razmjera. I da je on toga više nego svjestan. Ali da ju je svejedno odlučio pustiti u život. Za sve one poput njega, one malčice polomljene, one osamljene.


“Ne mogu se ne zapitati koliko nas iz dana u dan hoda kroz život, slomljenih i osamljenih, a da smo istodobno okruženi ljudima koji osjećaju isto.”


Ako ne zbog priče, ova knjiga zasigurno vrijedi samo radi autorova predgovora i pogovora. Oni su fenomenalni.


“Ova priča je za malčice slomljene ljude u svijetu. Ja sam jedan od vas. Niste sami. I meni ste prelijepi.”

~ Pat Rothfuss


Oluja obilja čudesnih imena koja pripremaju teren Sedmom danu Osvita. Zore koja prekida samoću čekanja.
Vatra i Svjetlost. Razigrani ples svjetlosti i sjenki na pustim zidovima.

Uz muziku tihih zvukova.

Beskrajan svijet privida obasjan vatrom mijenja svoj oblik na svaki treptaj plamena.

Stvari s imenima. Osobinama. One jesu. Treba se probuditi u njihovu biću da bi bile prepoznate. Treba znati oblik svijeta.

Čudesnim instrumentima, svima dostupnima, spoznati uzvišenost sazvježđa.
Iskobeljati se iz Živog pijeska čudnovatih isprekidanosti opsjenarskih nadanja.

Nazočiti preobražaju materije u teksturi riječi. Nježnije se kretati svijetom.


“Znala je. Trebala se nježnije kretati svijetom. Znala je kako to ide. Znala je da ti se cijeli svijet može srušiti ns glavu ako ne koračaš lagano kao ptičica.”


Pustošenje.

Pusta tmina na mjestu tla.
Buđenje.

Svjetlo nabrušenih oštrica.
Uzlet i Pad.

Bezimena praznina koja grebe zidove.

Teturanje.

Apsolut duha u otisku vremena.
Čudesni krug mračne pronicljivosti.

Pokret misli zaustavljen na papiru.

Kaotičnost.
Halucinacija.
Ludilo.
Opsjednutost.

Zastrašujuća lakoća skromne otmjenosti.


Biti tako krasan i tako izgubljen.

Biti pun odgovora, ali držati znanje zarobljeno u sebi.

Biti lijep i oštećen.


O autoru


Patrick Rothfuss svijet je osvojio epskom pripoviješću “Ime vjetra” te nastavkom “Strah mudraca”, u trilogiji “Kronike Kraljosjeka”, čiji završetak obožavatelji još uvijek nestrpljivo iščekuju.



Ovo će zasigurno biti jedna od najčudnijih knjiga koje ste ikad pročitali. Vjerojatno ćete ju mrziti. Možda ćete i žaliti vrijeme potrošeno na nju. To je za očekivati. Ali neki od vas, pomalo radoznali, djetinje otvoreni za čudnovato i pomalo slomljeni, eh, oni će uživati. Ne puno. Umjereno. Uznemirujuće umirujuće umjereno.



Link za kupnju: https://znanje.hr/product/polagan-pogled-nijemih-stvari/412877

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s