recenzije · znanje

Priča o plavom planetu ★ Andri Snær Magnason

Izdavač: Znanje

Ocjena: 1/5 ★

Ilustrirala: Áslaug Jónsdóttir

Prevela: Vanja Veršić


Bio jednom davno jedan plavi planet… Na njemu su bili stanovnici dječjih tijela i vražjih umova…



O knjizi / Naš dojam


Bio jednom davno, daleko u svemiru, jedan plavi planet. Na prvi pogled bio je kao potpuno običan plavi planet… Sunce i mjesec svakodnevno su kružili oko planeta… No zbog jedne je osobine plavi planet bio sasvim poseban: na njemu su živjela samo djeca. Na plavom plenetu nije bilo odraslih…

Plavi je planet bio lijep, ali i opasan…

Upravo je to razlog što niti jedna odrasla osoba nikad nije sletjela ondje, kaže autor, no mi mislimo da je opasan baš zbog te djece…


Priča o plavom planetu” očito zauzima posebno mjesto u islandskoj književnosti kao prva knjiga za djecu koja je nagrađena prestižnom Islandskom književnom nagradom; zahvaljujući tome, književnost za djecu u toj zemlji počela se ozbiljnije shvaćati i među kritikom i među publikom. Ako im je ovo jedna od boljih i nagrađenih knjiga, onda ne želimo ni primirisati onim “lošima”. 🤷🏼‍♀️

Knjiga je prvi put objavljena 1999. godine, a do sada je prevedena na više od 30 jezika te je višestruko nagrađivana i na Islandu i u inozemstvu. 🥴

Posebno je zapažena i zbog originalnih ilustracija umjetnice Áslaug Jónsdóttir, koje su bile nominirane za Časnu listu Međunarodnog odbora za knjigu za mlade (IBBY).

“Priča o plavom planetu” više je puta uprizorena i u kazalištu, između ostaloga na velikim pozornicama Islandskog nacionalnog kazališta (2001.) te gradskog kazališta u Reykjavíku (2016. – 2018.), kao i u nekoliko produkcija u inozemstvu.

Nadamo se samo da ni jedna životinja nije žrtvovana prilkom uprizorenja ovog djela. 🤨


Prva knjiga kojoj dodijeljujemo jednu zvjezdicu.

Zašto?

Zato jer smatramo da knjiga nije primjereno edukativno štivo za najmlađe…

A zašto to mislimo?

Zato jer priča obiluje bizarnim okrutnostima spram životinja i to od strane djece koja se u ovoj knjizi odlikuju pustom ravnodušnošću i apsolutnom sebičnošću. Još nismo imali prilike čitati nešto što je namijenjeno djeci, a da su djeca u tome nečemu prikazana toliko samoživo i bezdušno. Doslovno – emocionalno hendikepirano. Kao da su cijepljena protiv empatije… Svoje mišljenje potkrijepit ćemo brdom “dokaza” iz same knjige:



– kako je nastao koronavirus 🥴 –

___________________________________

“Kad je mjesec pun, najviše volim uzeti mrežu za ptice, popeti se na visoke stijene i slušati vjetar i valove. Sjednem visoko gore na rub litice i čekam da šišmiši izađu iz svojih skrovišta, polete na mjesečini i počnu sisati krv tuljana koji spavaju na stijenama ispod. Zatim mrežom uhvatim nekoliko šišmiša, ispečem ih na vatri, a od njihovih krila napravim šešir. “
___________________________________

– primjer empatije u djece iz ove knjige “za djecu” 🤨 –

___________________________________
“Hulda mu se potpuno približila, suzdržavajući smijeh. Zatim je viknula i povukla leoparda za rep… Leopard je ispustio tužan cvilež i pobjegao, a Brimir i Hulda umirali su od smijeha i trljali prazne trbuhe prije nego što su pojeli i zadnji komadić janjeta.”
___________________________________
Vidljivo licemjerje i samoživost koju otvoreno iskazuju djeca iz priče;
___________________________________
“Hijeno, gladni smo!”
Hijena se zajedljivo nasmijala i otrčala u šumu. Ubrzo se vratila s plijenom u zubima i položila ga na pod špilje. No kad su pogledala plijen, djeca su se užasnula.
“Pa to je dijete!”
Dijete je nepomično ležalo na podu špilje. Lice mu je bilo blijedo kao smrt. Bio je to dječak Brimirove visine.
___________________________________
“Lav se ubrzo pojavio s malim jelenom među zubima.
Ovo nije bilo teško, rekla je Hulda i nasmijala se.
Bilo bi super kad bismo imali i neki prilog”, rekao je Brimir.”


“Krtico! Donesi nam krumpira!” povikala je Hulda. Iz dna špilje stigli su krumpiri.”
” I dalje sam gladan”, rekao je Brimir nakon što su pojeli jelena s krumpirima.


“Kuno! Jede nam se riba!” viknuo je Brimir.
“Nemam dovoljno ni za sebe”, odgovorila je kuna u mrak.
“Nikad nisam kušao kunino meso!” viknuo je Brimir…


“Vučice, želimo mlijeko!”
Vučica je došla i legla pored djece. Djeca su se ugnijezdila uz njezino toplo krzno i počela sisati mlijeko.


“Pigvini u vrtu legu jaja koja možeš ispržiti.”
“A ako mi se jede meso?”
“Tuljani se kote na žalu. Možeš udariti malog tuljana svojim žezlom.”


___________________________________
I ono što je, u svojoj biti, poruka ove knjige trebala biti, ali joj se bit razvodnila kroz masu opisa zlorabljenja i zlostavljanja životinja u svrhu zabave:
___________________________________
“Prodali ste mi svoju mladost za više zabave. Mladost je nešto najdragocjenije na svijetu. Skuplja je od alata i dijamanata, a također pokreće moj svemirski brod.”


“Ti si zaista svemirsko čudovište”, rekla su djeca.
“Ali niste li vi htjeli zabavu po noći i čavao u suncu?”
“Jesmo.”
“I niste li glasali da ne izvadim čavao iz sunca?”
“Jesmo.”
“Većina uvijek ima pravo i ja sam samo učinio ono što je većina htjela. Ja nisam čudovište, vi ste čudovišta, vi ste glasali da djeca u mraku i dalje ostanu u mraku. Meni se čini već i tako da imate kameno srce u grudima.”


“Bacanje bombe košta jedno ljudsko srce. Nije moguće baciti bombu ako u grudima imate obično dječje srce. Čim bacite bombu srce se mijenja u kameno srce ili čelično srce.”


“Nećete ni narasti niti se smanjiti, ali ako dobijete kameno srce život će vam biti mnogo jednostavniji, čak vam neće biti potrebni ni prijatelji… nikada nećete biti tužni i nikada nećete biti sretni i više vam uopće neće biti potrebni osjećaji. Ljudi s kamenim srcem nikada ne plaču.”



Što se nas tiče – ne preporučujemo. Da, ovo je prva knjiga koju NE PREPORUČUJEMO. Strogo smo protiv bezosjećajnosti spram životinja i u stvarnom životu i u književnosti, a pogotovo u dječjoj književnosti koja bi trebala biti okidač za empatiju u razvoju osobnosti svakog djeteta da izraste u zdravu i suosjećanju osobu koja će ovaj svijet napraviti mrvicu boljim mjestom.


Knjigu ćemo darovati nekome, jer niti jednu knjigu nikad bacili nismo.


Ukoliko i nakon ovog svega želite kupiti knjigu, ovo je link za kupnju: https://znanje.hr/product/prica-o-plavom-planetu/295367

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s