recenzije · stilus knjiga

Mi koji smo preživjeli ★ Georgia Hunter

Izdavač: Stilus Knjiga

Ocjena: 5/5 ★★★★★

Prevela: Lidija Toman


Hrabrost, ljubav, obitelj, borba za život i snaga ljudskog duha vrište iz ovog potresnog romana. Beskrajno dirljiva priča uz koju ćete pustiti i pokoju suzu.



O knjizi


Godina je 1939. Tri generacije obitelji Kurc pokušavaju živjeti uobičajenim životom unatoč sve težim prilikama s kojima se kao Židovi suočavaju. Ipak, ratna stvarnost i njih baca u vjetar pa moraju pronaći svoj put do slobode na razorenom kontinentu.

Utemeljen na nevjerojatnoj i istinitoj priči koja seže od prijeratnih pariških džez-klubova sve do sumornih sibirskih gulaga i prati članove obitelji Kurc kao izbjeglice, zatočenike i borce, roman Mi koji smo preživjeli svjedoči o spoznaji da čak i u najmračnijim vremenima ljudski duh može pronaći način da preživi, pa čak i pobijedi.


Moj dojam


Prilagodljivost ove obitelji, njihova hrabrost, snaga koja izvire iz njihovih postupaka bili su neophodni za preživljavanje tokom Drugog svjetskog rata. Dok se njihov uobičajen život raspadao oko njih u milion komadića, dok je oko njih rastao kaos sijući strah i smrt na sve strane, oni su uspjeli izvući živu glavu.


“Zastave slobode vijore se cijelom Europom… Članovi obitelji Kurc zure u radio, pa jedni u druge… Adam skida naočale i podiže bradu prema stropu, Bella briše suzu iz oka; Jakob je uhvati za ruku. Mila gricka donju usnicu. Felicia gleda u majku, pa u ostale, pa ponovno u majku. Izraz lica joj je začuđen; ne razumije zašto svi plaču, a vijesti su dobre. Ali Halini riječ pobjeda zvuči šuplje. Lažno… Što je to pobjedničko u razorenoj Varšavi, ili u činjenici da je polovina obitelji još uvijek nestala, ili u tome što posvuda oko sebe, u ovom donedavnom gradskom getu, osjeća duhove 200 000 Židova? “


Ova nevjerojatno potresna priča donosi nam najjasniju sliku nesavladive snage duha koju svi mi imamo u sebi.

Čitajući, mi svjedočimo svim ovim strahotama i onom najljudskijem što te nedaće izvuku duboko uz ljudi na površinu. Ljudi će sve učiniti da prežive.


“Izbjeglički kamp u Stuttgartu ne izgleda kao kamp… Nema ograda, nema granica…”


Autorica ovog romana je praunuka jednog od rođaka obitelji Kurc, Addyja, koji je nakon rata ime promijenio u Eddy.

Možda je malo teže za pratiti radnju zbog velikog broja likova, ali kada konačno uđete u štos i upoznate dobro sve članove ove familije, tada pratiti radnju postaje mačji kašalj.

Temelji knjige izgrađeni su na pričama koje su autorici ispričali članovi ove obitelji. Prikupljala je, kako kaže, sate (i sate) zvučnih zapisa, popunila desetke bilježnica datumima, imenima i intimnim svjedočanstvima, a sve zahvaljujući iskazima i sjećanjima što su ih njezini rođaci rado podijelili s njom.

Priča je, dakle, bazirana na istinitim događajima i kao takva, vrijedna truda i čitanja, a i pokoje suze.

“Dom” je za obitelj Kurc nakon rata postao Brazil, SAS i Francuska. Raspršili su se diljem svijeta. Obitelj je, unatoč tome, ostala u bliskom kontaktu, uglavnom putem pisama, ali i posjećivali su jedni druge kad god su mogli.

I kao što kaže autorica u naputku na kraju knjige:

“Naša okupljanja glasna su i kaotična. Neki od nas izgledaju isto, odijevaju se isto, čak i govore istim jezicima. Ali ono što svi dijelimo jest zahvalnost što smo zajedno. Oko nas je uvijek ljubav. I glazba.”


O autorici


Georgia Hunter otkrila je da potječe iz obitelji koja je preživjela holokaust. Roman “Mi koji smo preživjeli” nastao je iz autoričine želje da ispriča nevjerojatnu priču svoje obitelji.

Njezina internetska stranica, georgiahunterauthor.com, pruža dublji uvid u opsežno istraživanje koje je autorica poduzela u stvaranju svoje knjige. Georgia Hunter živi u Connecticutu.



Citati


“Bez ikakve ideje o tome kad bi se mogli vratiti kući, natrpali su kovčege odjećom za sva godišnja doba.


“Došli su po nas. Mislim da će nas ubiti.”


“Nepojmljivo joj je što će ostaviti sve što je nekoć bilo njihovo – svoj dom, svoju ulicu, trgovinu, prijatelje.”


“Uvijek će biti podsjetnika. Bit će dana koji nisu tako loši i bit će dana koji su nepodnošljivi. Ali čak i za najgorih dana kada je tuga toliko teška da joj ne da disati, ona mora nastaviti sa životom. Mora ujutro ustati, odjenuti se, otići na posao.”


“Na rubu je toga da se preda. Ali zna da mora progutati taj bol, poniženje i krv što joj kaplje iz nosa, iz čela i gornje usnice. Ne smije se slomiti. Dovoljno je pametna da zna da se oni koji se slome više nikada ne vrate. A ne želi umrijeti u ovom strašnom zatvoru. Ne smije – i neće – dopustiti Gestapu da pobijedi. “


“Iako je većina Židova koji su stigli u Stuttgart ostala praktički bez ičega – bez doma, bez ovitelji, bez imovine – ovaj kamp pruža im osjećaj nade, nade u novi početak.”


Preporuka svima koji vole realistične romane, romane o ratnim pričama bazirane na stvarnim događajima.



Link za kupnju: https://stilus-knjiga.hr/proizvod/mi-koji-smo-prezivjeli/

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s