recenzije · vbz

LANAC ★ Adrian McKinty

Izdavač: V.B.Z. d.o.o.

Ocjena: 5/5★★★★★

Prevela: Andrea Šimunić


Noćna mora svakog roditelja ili osobe koja voli neku osobu više od svog života… Lanac!!!



O knjizi/Moj dojam


PRIMILI STE POZIV S NEPOZNATOG BROJA: VAŠE DIJETE JE OTETO. AKO GA ŽELITE PONOVNO VIDJETI, MORAT ĆETE OTETI NEČIJE TUĐE DIJETE. ALI TO NIJE SVE, PUSTIT ĆE GA TEK KADA RODITELJI DJETETA KOJE STE VI OTELI TAKOĐER OTMU NEČIJE DIJETE. AKO SE LANAC NE NASTAVI, VAŠ SIN ILI KĆI PLATIT ĆE NAJGORU CIJENU… SADA STE I VI DIO LANCA. NISTE PRVI, A ZASIGURNO NE NI POSLJEDNJI…


Rachel je upravo ostavila svoju kćer na stanici gdje obično čeka autobus za školu, nastavivši potom dalje svojim poslom, kao i svaki dan dotad. No jedan poziv s nepoznatog broja promijenit će joj život: ženski glas s druge strane slušalice upravo je obavještava da je njezina kći oteta, a ako je želi ponovno vidjeti živu, mora uplatiti otkupninu i potom oteti nečije tuđe dijete. Rachelin ionako težak život koji uključuje borbu s rakom, uskoro postaje još teži… Njoj je jasno da nije riječ o običnoj otmici…


“Morate zapamtiti dvije stvari”, progovorio je netko kroz nekakav uređaj za promjenu glasa. “Kao prvo: niste prvi, a svakako nećete biti ni posljednji. Kao drugo: upamtite, nije stvar u novcu – stvar je u Lancu.”
.
“Za pet minuta primit ćete najvažniji poziv u životu. Morat ćete stati na stajalištu. Morat ćete biti prisebni. Dobit ćete podrobne upute. Pobrinite se da vam mobitel bude pun i da imate papir i olovku za zapisivanje tih uputa. Neću vam lagati da će vam biti lako. Dani koji slijede bit će jako teški, ali uz Lanac ćete ih prebroditi.


Kako nabaviti toliki iznos u tako kratkom roku? Kako oteti nečije dijete? To su zadaci koji su postavljeni pred Rachel. Ona mora postati i sama karika Lanca, u protivnom… ubiti će joj kćer…


“Sada ste u Lancu, Rachel. Kao i ja. A Lanac će se zaštititi. Stoga, kao prvo, bez policije. Ako u bilo kojem trenutku odete na policiju, ljudi koji vode Lanac saznat će za to, narediti mi da ubijem Kylie i odaberem drugu metu, a ja ću to učiniti. Njih nije briga za vas ni za vašu obitelj; sve što njih zanima je sigurnost Lanca.”


Od ključne je važnosti odabrati pravu metu. Ona mora prvo proučiti, a potom odabrati pravu žrtvu iz prave obotelji, ljude koji se neće raspasti i otići na policiju i koji imaju i novca da plate otkupninu te su emocionalno sposobni provesti i sami jednu otmicu kako bi vratili svoje dijete kući.


“Odabrat ćete metu i držati u zatočeništvu nekoga iz uže obitelji te osobe sve dok meta ne plati otkupninu i ne otme nekoga drugoga. Morate obaviti isti ovakav telefonski poziv s osobom koju odaberete. Ono što ja sada radim vama, ono ke što ćete vi raditi svojoj meti. Čim provedete otmicu u djelo i uplatite novac, oslobodit će mog sina. Čim vaša meta otme nekoga i plati otkupninu, oslobodit će vašu kćer. Tako Lanac funkcionira i nikad se ne prekida.”


No kako uopće proučiti nasumično nekog? Kako odabrati žrtvu? Pa, tu su, naravno, društvene mreže…


“George Orwell nije bio u pravu, pomislila je. Neće država biti ta koja će u budućnosti pratitu svakoga posvemašnjom primjenom nadzora; bit će to ljudi. Obavljat će posao države neprestanim prijavljivanjem svojih lokacija, interesa, omiljene hrane, izbora restorana, političkih stajališta i hobija na Facebooku, Twitteru, Instagramu i ostalim društvenim mrežama. Mi smo svoja vlastita tajna policija.”


Tko se krije iza Lanca? Od kada postoji to neprekinuto zlo? Koji je izvor tog zla?


Autor nam sugerira da su glavni krivci sveg zla, dosada i strah. Zli ljudi koji stoje iza Lanca žele novac koji ubiru, a boje se osobe koja bi mogla uništiti cijeli taj konstrukt…

Likovi su slojeviti. Radnja napeta, ubrzana. Knjiga se čita u jednom dahu. No, iako je priča ispunila moja očekivanja, kraj je pomalo predvidljiv. I isto tako, mrvicu mi je nerealno naivna priča tih, gore spomenutih, glavnih zlikovaca koji stoje iza cijelog Lanca… Tu sam ipak mrvicu više očekivao, možda neki malčice složeniji motiv…

No, sve u svemu, dobar triler. Napet. Intrigantan. Jedan od onih koji te nagna da se zapitaš… A… puno toga!!! Koliko si ti sam spreman daleko ići kako bi spasio svoje voljene? Koliko je pametno svakim statusom na društvenim mrežama davati na znanje gdje se krećemo,koga najviše volimo i koliko toga si možemo priuštiti…


“Drugi ljudi ostanu bez djece, ljudi koji nisu dovoljno pažljivi. Ljudi koji puštaju trinaestogodišnjakinje da idu same kući s usamljenih autobusnih stanica…”


Ideju za knjigu, autor je dobio dok je boravio u Mexicu 2012. godine. Tamo je saznao za meksički koncept zamjenskih otmica u kojima član obitelju nudi sebe u zamjenu za osjetljivu žrtvu otmice, pa je to spojimo sa uspomenom iz djetinjstva na – lančana pisma koja su kolala uokolo među djecom prijeteći da ukoliko ne proslijediš pismo dalje, neka nesreća će ti se dogoditi… I tako je on, te, 2012., napisao kratku priču koja mu je potom pet godina ležala u ladici nedovršena dok ju nije pretvorio u roman.

Citiram autora: “Činjenica je da sam bio bez novca, vozio Uber i razmišljao o tome da potpuno odustanem od pisanja.”


O autoru


Adrian McKinty (1968.) nagrađivani je irski pisac, kritičar i jedna od velikih novih zvijezda na međunarodnoj sceni kriminalističke književnosti. Rođen je i odrastao u Belfastu u Sjevernoj Irskoj, studirao filozofiju na Sveučilištu u Oxfordu i potom se preselio u Sjedinjene Američke Države. Brojni međunarodni časopisi, novine i udruge (među njima londonski Times, Američko knjižničarsko društvo, Daily Mail, Boston Globe i Irish Times) proglasili su njegove romane sa Seanom Duffyjem najboljim kriminalističkim romanima godine. Dvostruki je dobitnik Nagrade „Ned Kelly“ te dobitnik nagrada „Edgar“, „Barry“, „Audie“ i „Anthony“. Njegov zadnji roman, Lanac (The Chain, 2019.), objavljen je u više od 40 zemalja. Trenutačno živi u New Yorku.



Citati


“Čini li ih ovo radosnima? To što prisiljavaju čestite ljude da čine užasne stvari? Sva ljudska bića na ovom svijetu moguće je prisiliti da prekrše svoja najdublja uvjerenja i principe. Nije li to ludo?”


“Lanac je okrutna metoda iskorištavanja najvažnijeg ljudskog osjećaja – njihove sposobnosti da vole – s ciljem zarađivanja novca. Ne bi djelovao u svijetu u kojem nema ljubavi prema djeci i bližnjima, a samo bi ga sociopat koji ne voli i ne razumije ljubav mogao iskoristiti za svoje svrhe. “


“Lanac je simbol veza koje nas povezuju s prijateljima i obitelji. On je pupčana vrpca između majke i djeteta, put ili staza koju junak mora prijeći na svom zadatku i on je maleno klupko crvene niti, rješenje koje je Arijadna smislila da riješi problem labirinta.”


“Ljudi su stvorenja čijim životima upravljaju iskonski nagoni.”


“Lanac ne mora uvijek biti loš… Katkad pomaže ljudima. Pomaže im da se usredotoče na ono što je doista važno.”


“Ljudska su bića zamorno predvidljiva.”


“Znanje je tuga.”


“Život je krhak, prolazan i dragocjen. A živjeti je čudo samo po sebi.”


Preporuka svim ljubiteljima napetih trilera.



Link za kupnju: https://www.vbz.hr/book/lanac-mu/

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s