Koncept izdavaštvo · recenzije

Priča o jednoj obitelji ★ Rossa Ventrella

Izdavač: KONCEPT izdavaštvo

Ocjena: 4/5 ★★★★

Prevela: Ana Katana


Vremeplov u rane osamdesete jednog malog talijanskog primorskog mjesta i ogled na odrastanje jedne djevojčice u krajnje disfunkcionalnoj obiteljskoj sredini.
Neočekivano prijateljstvo rođeno kao cvijet iz kamena.
Zabranjena ljubav kao jedina utjeha i zaštita od okrutnosti svijeta.



O knjizi


Svi poznaju Mariu De Santis kao crnu ovcu. Nazvana tako zbog svog tamnog tena, vulkanskog temperamenta i konstantnom prkosu pravilima, ova tvrdoglava djevojka ne može ni zamisliti što sve leži van granica njenog siromašnog sela. Odrastajući sa svojom majkom, dvojicom braće i strogim ocem tiraninom, Maria mora biti pokorna. Pokorna i jest, koliko joj to dopušta tmurna okolina u kojoj je rođena, malograđanski i zatvoreni umovi okrutnih susjeda, i vječna opasnost od eskalacije nasilja. Dok pokušava održati ravnotežu između teških životnih uvjeta, želje da pobjegne i zahtijeva da bude odana svojoj obitelji, Marija spas pronalazi u svom tajnom i zabranjenom prijatelju, Micheleu, sinu suparničke obitelji i njenoj strasti za čitanjem koje je možda jedan dan odvede dalje nego što se ikada usudila sanjati. U ovoj veličanstvenoj noveli, Rosa Ventrella istražuje granice odanosti, nepokolebljivog prijateljstva i ljubavi. U centar pozornosti stavlja vatrenu dušu žene koja je rođena da bude slobodna i istu tu vatru budi i u čitateljima.


Moj dojam


Dobrodošli u Bari ranih osamdesetih godina 20. st. Dok listate ovu knjigu, imate dojam da ste se teleportirali upravo u to davno minulo vrijeme i u to, mirisom soli prožeto, vapnencem okrunjeno, malo primorsko mjesto. Dok u svojoj glavi šetate tim uskim labirintom tih kamenitih ulica, imate dojam da ste ušli u nečiji dnevni boravak. Ljetne vrele večeri… Čitave obitelji, od djedova i baka do djece sjede ispred svojih kućica i ćakulaju, djeca se igraju, stariji odmaraju dok se iznad svih njih vijori svježe oprano rublje. Mir jedino narušavaju vespice koje jurcaju uokolo.

.

Dakle, Bari, sam jug Italije. Vapnenac. Sol. More. Južnjačka strastvenost, vrela krv i prkos… Grad kao grad ima mnogo sličnosti s mojom rodnom Rijekom. Oba grada imaju izlaz na Jadransko more, oba grada su gradovi luke i oba grada su poznata kao gradovi studenata. Labirint beskrajnih prolaza koji se isprepliću kroz razna privatna dvorišta, izvorno je osmišljen kako bi zaštitio stanovnike od vjetra i zbunio osvajače…

.

No vratimo se na knjigu i živopisne opise, trulijske kućice i obitelji koje u njima obitavaju…

.

Priča jedne obitelji ispričana je iz perspektive jedne djevojčice, Marije koja nam kroz svoju tešku životnu priču polako odrasta pred očima. Njen otac Antonio bio je tipičan primjer onoga: “lijep izvana, trulež iznutra”. Djed nikada nije voljeo njezina oca. Shvatio je o kakvom se čovjeku radi i bio je oprezan s njim. Dijelom mu se divio, dijelom ga se bojao. Antonijevu eksplozivnu narav bilo je teško pročitati. Maria je od ranog djetinjstva davala sve od sebe da iskamči od njega nekakvo odobrenje!/priznanje/pozitivnu reakciju ili makar koju toplu riječ.


“U mračnim razdobljima nije trebalo mnogo da se otac posve raspali: pogrešna riječ, moja loša ocjena, beznačajna svađa s kakvim ribarom ili suvišna primjedba bake Antoniette. Njegovo strpljenje visjelo je o koncu.”


Radnje neke osobite nema. Poglavlja su kratka. Pratimo odrastanje djevojčice u učmaloj sredini malog mjesta i toksičnost unutar njezine obitelji, kao i vječni problem jaza bogatih i siromašnih… Radnja, ako bi se tako moglo to nazvati, je sporogoreća. Realistični i poetični opisi odnosa bacaju čitatelja na razmišljanje.
.

Mala Maria već od ranog djetinjstva dobiva nadimak Malacarne (kod nas prevedeno: Zlo Sjeme) i da stvar bude strašnija, dobiva ga od vlastite none.


“Nadimak Zlo Sjeme preuzeo je mjesto mojeg imena, te su me samo mama i Giuseppe zvali Maria.”


Lirski opisi pitoresknog mjesta stoje nasuprot ružnoće ljudskih odnosa. Ugodno sam iznenađena ovim poetičnim stilom pisanja.

.

Siromaštvo. Izopćenje. Nejednakost. Nepravda. Nasilje. Zlostavljanje. Drama. Svađe. Melankolija. Zabranjena ljubav. Život i smrt…


“Razvlačenje malobrojnih lira da preživiš, plaćanje najamnine za trošnu kuću, neiskorišten kuhinjski kutak sa samo četiri stolice i stolom, dva krevetića za četvero djece, škripava i prljava od mokraće jer se smrad već uvukao u madrace, pločice boje zemlje te svjetlost koja ulazi u tankim snopovima kroz pukotine na zidovima.”


Maria, iako govori dijalektom dobiva visoke ocjene iz svih pisanih sastavaka i time ruši predrasude. Ona se svojim prkosom i upornošću suprotstavlja društveno nametnutim etiketama. Ona se ne libi potući s dječacima… Ona je u svakom smislu rušiteljica nametnutih društvenih formi… I zato se ubrzo nađe na tapetu, okružena sa svih strana zakletim neprijateljicama…


“Patuljčica, kepec i prculjak bila su tek neka od pogrdnih imena kojima su me častili kolege iz razreda, ali ne i Michele. Oboje smo bili ružni na svoj način, drugačiji od drugih, i to nas je ujedinilo.”


Slika je ovo jednog odrastanja u zdrtoj učmaloj sredini gdje ljudi jedni o drugima sve znaju, a u biti ne znaju ništa, gdje ljude cijene po tome iz kojih je korijena potekao, a ne po tome kakva je uistinu osoba postao…


“Jedno je vrijeme kućom vladao svojevrsni mir. Ja sam poprimila naviku praćenja tatina povratka na prozoru. Pokušavala sam procijeniti njegovo raspoloženje. Znala sam da sve ovisi o tome, da je on os oko koje se vrte naši životi, naši tmurni i vedri dani.”


Puno je potresnih situacija kad taj njezin problematični otac podivlja… Npr… Posljednje riječi koje je njezin otac uputio svom sinu, njezinu bratu, bile su: “Bilo bi bolje da sam te ubio čim si se rodio.” Brutalno realistično u svoj svojoj ružnoći.

.

Moj jedini problem s ovom knjigom je to što se nisam nekako uspjela bliže povezati s niti jednim likom. Nekako mi je ta karakterizacija ostala površinska i plošna. I taj njezin kraj. Kraj mi je nekako nedorečen. Nije mi sjeo. Zato i samo zato – solidna četvorka.

.

Ova obiteljska saga je okrutna, ali realistična, ružna, ali ujedno i na neki neobičan način, lijepa, nesretna i brutalna, ali u isti tren i nekako pitomo obojena zrncima sreće… Ovu knjigu uspoređuju s Napuljskom tetralogijom Elene Ferrante, ja spomenutu nisam čitala, pa vam ne bih znala potvrditi ima li poveznica. Knjiga je ovo od samo 258 stranica, ali cijeli je jedan dramatičan život u njoj.



O autorici


Rosa Ventrella rođena je u Bariju, a trenutačno živi u Cremoni. Diplomirala je na katedri za suvremenu povijest, a master diplomu stekla iz oblasti menadžmenta u obrazovanju. Dugo je pisala za specijalizirane časopise o povijesti i držala predavanja o položaju žena kroz povijest: njezini romani najčešće govore upravo o osjećajima i problemima žena. Radila je kao urednica u izdavaštvu, a već godinama drži nastavu iz kreativnog pisanja za djecu i odrasle. Autorica je hit-romana Priča o jednoj obitelji”.



Citati


“Bolje je da te preziru nego da te uopće ne poznaju.”


“Srce joj je puklo kad je saznala da joj je sin ženskonja.”


“Onaj tko udari prvi, udara dvaput!”


“I tako smo se šutke divili valovima. Svaki mi je valdonosio novo pitanje i novu misao. Tako je to s morem. Razbistri ti um i stvori težinu u utrobi.”



“I ostala sam ja, Maria Zlo Sjeme. Nisam im ni smrdjela, ni mirisala. Vjerojatno su se zbog toga odlučile mrziti me ili bojati me se. Bila sam greška u poretku, rušila sam stube društvene evolucije.”


“Ti si ga odgajao u nasilju i nasilje ga je ubilo.”


“Zrake sunca poput znatiželjnih su se prstiju provukle kroz venecijanske zavjese i nježno mi pomilovale lice, tople i pune utjehe. Malo sam se promeškoljila u krevetu i okrenula na drugu stranu. Bila sam jako uznemirena. Stisnula sam vijeđe i protresla glavom ne bi li otjerala ostatke sna.”


“Ako ćemo iskreno, mama, kriva si i ti, jer si znala kakav je tata, ali nikad nisi pomislila da bi mogla otići, uzeti svoju djecu i ostaviti ga. Ostala si uz njega i pustila da te zlostavlja samo zato što mu vjetar nije puhao po volji.”


“Sve što nam je prerano oduzeto, dulje će ostati u našem sjećanju. Možda ostane zauvijek.”


“Ne smijemo plakati zbog onoga što smo izgubile. Moramo biti sretne zbog onoga što smo imale.”


Preporuka svima koji uživaju u realističnim životnim pričama.



Link za kupnju: https://www.koncept-izdavastvo.hr/knjige/prica-o-jednoj-obitelji/

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s