Naklada Fragment · recenzije

Po rubovima duše ★ Marija Klasiček

Izdavač: Naklada Fragment

Ocjena: 5/5 ★★★★★


Ovo je knjiga za dušu, za lagano doziranje… Ovo je papirnati zagrljaj i poljubac tisuće slova. Inspiracija svim ženama. Nadahnuće umornima. Ovo je jedna prekrasna čarolija satkana od riječi i rečenica, toliko potrebnih svima, a posebno, ženama.



O knjizi


Riječima autorice: “Na ovo putovanje moja je duša krenula jer sam željela ispisati sve doživljene i proživljene emocije s kojima se često tako nevješto nosimo. Sasvim je moguće da samozatajna kakva jesam, zbog nespremnosti da podijelim ono što spava u mojoj nutrini, a često to nisu bile samo lijepe i tople emocije, nisam znala što bih drugo, no pisati. Znala sam zapravo često reći da mi je pisanje oduvijek bilo najbolja terapija.Ispisala sam tu svoje ljubavi i svoje ljubavne brodolome, čežnje, snove, ali i bolne rastanke. Ispisala sam ponekad i ljutnju, strahove, ali i ono iskreno i nadasve ljudsko čuđenje zbog događaja, svjetonazora i ljudskih postupaka s kojima nikada nisam uspjela srasti. Moglo bi se reći da sam se oduvijek u ovom našem modernom svijetu osjećala kao potpuni autsajder, kao dijete u tijelu žene, koje odbija biti dio nekog nadasve ružnog igrokaza, kakav život često postaje, htjeli mi to ili ne.Zbog toga, nadam se da ćete u ovoj knjizi pronaći svoje utočište, jer ona je pisana od strane jednog autsajdera, svim autsajderima, kako bi znali da nisu sami i da negdje imaju svoj dom.”

~ Marija Klasiček



Moj dojam


Ovo je knjiga za dušu, za lagano doziranje… Ovo je papirnati zagrljaj i poljubac tisuće slova. Inspiracija svim ženama. Nadahnuće umornima. Ovo je jedna prekrasna čarolija satkana od riječi i rečenica, toliko potrebnih svima, a posebno, ženama.

Marija kroz svoje misli pokazuje čitateljima kako da izvuku zlato koje je zakopano na dnu njihovih duša.

Voda i vatra, oseka i plima, svjetlost i tama plešu u svoj svojoj ljepoti dok se transformiraju i oblikuju grumenčiće zlata u svijesti koncentriranog čitatelja. Duhovna alkemija na djelu. Iskušenja i duhovni rad. Veličanstvenost onoga što se nazire na horizontu ako sve žene prionu na taj, toliko potrebni, duhovni, rad.


“Zapravo, i dalje istražujem sebe. Kao cjelinu i kao djelić misterija mnogo većeg od bilijuna oku i teleskopima vidljivih zvijezda. Misterij je to o našojbsvrsi, o tome odakle dolazimo i kamo idemo. Zašto smo ovdje i zbog čega neki ljudi misle da smo slučajna pojava? Samo slučajan sudar čestica prašine, zbog sudara nekog kometa, nekada davno. Vjeruješ li zaista da nešto tako kompleksno poput ljudskog bića može biti slučajno? “


Tako malo imamo vremena za sebe, za svoju dušu. Za ono za što smo svi mi ovdje. A tako ga uzaludno trošimo. Iz dana u dan. Bespovratno. Konačno. Pijesak sata našeg vremena na ovom avijetu curi i slaže piramidu na dnu, a mi se ponašamo kao pijani milijarderi misleći kako ga imamo beskonačno mnogo. Dajemo sebe u sve, sve površinsko, a ponajmanje pristupamo samima sebi, ponajmanje poniremo u svoju unutrašnjost. Život prolazi mimo nas tužno nas promatrajući dok mi jurcamo od obveze do obveze trgajući sebe u sve sitnije dijeliće, ugađajući svima i uaklipljujući se u kocku društvenih očekivanja.

Ova vas knjiga inspirira da stanete na loptu. Da zastanete. Da duboko udahnete miris one ruže u vrtu umjesto da ju samo snimite mobitelom već sljedeći tren objavljujući ju na Instagramu.

Ova vas knjiga inspirira da hodate po rubovima svih nametnutih uvjerenja i očekivanja, da iskočite iz svih okvira i bacite se u ponor svoje duše.

Ova vas knjiga inspirira da, kao punokrvna vlasnica svog tijela i duše, konačno uzmete volan u svoje vlastite ruke i krenete na put upoznavanja najvažnije osobe u svom životu – sebe same.



O autorici



Marija Klasiček, poduzetnica je, glazbenica i zaljubljenik u pisanu riječ.

Nakon što je mislila da će svoju strast za stvaralaštvom izraziti samo kroz glazbu, otkrila je da je pisanje mnogo više veseli i da u sebi ima nepresušno vrelo inspiracije.

Svoju je autorsku karijeru započela na pomalo nesvakidašnji način, pišući na internetu, gdje se profilirala kao izuzetna kolumnistica, ali i stekla nevjerojatnu popularnost. Sve to potaknulo ju je da napiše knjigu “Po rubovima duše” koja je dijelom preslika njenih kolumni, a dijelom autobiografska priča o svakojakim doživljajima jedne mlade žene u ranim tridesetima.

Marija voli slikati, putovati, čitati i filozofirati. Strastvena je lavica pa svemu pristupa s mnogo entuzijazma i za sebe kaže da može sve te smatra da su naše najveće bogatstvo ljudi koje imamo u svom životu, zbog toga najviše njeguje prijateljstva koja je stekla diljem svijeta.


Zapratite Mariju na

Facebooku

Instagramu


KOLORO_1597059525306


Citati


O hejterima…


“Ljudi su me prije tako zamarali, tako cijedili svojim pričama, kuknjavama i teorijama zavjere. Naslušala sam se ljubomornih komentara na račun uspješnih ljudi, od tolikih sitnih duša da im broja ne znam. Shvatila sam, iako u nekim situacijama kasno, da sve što su pričali o drugima, pričali su i o meni. Naučila sam. Kako ne uzimati srcu, kako odbaciti potrebu da se branim i pravdam, kako živjeti i uživati u dobrim stvarima bez potrebe da ih dijelim s ikim, osim s najmilijima. Ne dopuštam ljudima da nepozvani ulaze u moj prostor. I ne dajem im priliku da pričaju ako nemaju dobre namjere. Izvana izgledam grubo, sebično i bahato, ali više me nije briga. Život je prekratak da bih ga trošila na sve s oznakom “ex”, prekratak da bih trpjela ičiju zlobu ili napade, prekratak da bih se zamarala tuđim mišljenjem, prekratak da bih tolerirala idiote i njihovu glupost. Jer vjerujte mi, zahtjrvnih ljudi i računa i briga i tuđih mišljenja uvijek će biti. Uvijek će vas netko za nešto kriviti i nešto od vas tražiti. Uvijek će biti zabadala, hejtera, tračera i sitnih, ljubomornih duša. Ali oni neka budu svoj teret, ne moraju biti i vaš!”. “Dobri ljudi nisu budale, oni samo vjeruju i traže ono lijepo, dobro i čisto u ljudima.”.”Uvijek sam imala potrebu ispravljati krive Drine i boriti se s vjetrenjačama, jer kao… za pravdu treba stisnuti zube, bit upornija, glasnija. Svaki sam put ostala bez glasa, polomila dušu i ispucala zadnji atom energije, a da se s mjesta nisam makla.””Ljudi će uvijek negodovati, provocirati, pikati, hejtati i biti pakosnu, živimo u svijetu u kojem postoji crno i bijelo i to ne možeš mijenjati.



“Živimo, zapravo, u vremenu skrojenom za one koji se vole pokazati i vole imati, u vremenu koje je neprijateljski nastrojeno prema sanjarima, umjetnicima i poetama. I baš zato, usprkos vremenu i iskrivljenim vrijednostima, usprkos ljudima koji su izgubili ljudskost i uporno bježe od svojih emocija – ova knjiga; kao putokaz, kao svjetionik, kao poruka… “



“Pare se naslijede i potroše.
I kuće.
I vikendice.
I kola.
Djeca odrastu, odu za svojim sudbinama.
Titule naslijede neki novi.
Uvijek novi predsjednici, nogometaši i zvijezde.
Uvijek nova lica i nove “veličine”.”



“Živjeti život u punini nije neko besmisleno idealiziranje, maštarija, bivanje u nekom transu. To je potpuno svjesno bivanje u ovom trenutku, otvorenih očiju, dok osjećaš srce kako lupa u pravilnom ritmu…”



O ženama


“Umorna sam. Umorna da mi sude kao ženi baš zato što sam žena. Nije to toliko do mojih stavova. Nije do toga što napišem. Nije ni do toga kako izgledam, koji sam stavila ruž, komu sam se smiješila na ulici, komu sam to pisala stihove i kakve sam nosila cipele na onoj kavi s kolegicama po peru. Samo je do tog što sam žena.”


“Oni dani u mjesecu teški su sami po sebi, još kad nam pod utjecaj hormona padne i raspoloženje, a okolina se na nas obruši kao jastreb na kokoš, počneš se pitati:” Kog sam se jarca rodila k’o žena?”
.
“Ne znam zašto bih morala tvrditi da je sjajni biti žena, samo zato što sam žena? To je 99,9% vremena užasan osjećaj. Muči te PMS, hormonske oscilacije, predrasude društva i pitanja poput: odgovara li ova majica uz ove hlače? Muče te računi i depilacija tamo dolje… Muči te kosa, muče te nokti, muče te frendice, kolegice i okolni tračeri… Muče te frajeri, sadašnji, budući… Muči te što nemaš para. Muči te što ti treba para. Muči te što ti kasni plaća. Muči te što je premala plaća. Muči te što ćeš kuhati, a kad skuhaš, zašto nitko neće jesti… Ne nije lijepo biti žena svaki dan. Imamo pravo reći da smo umorne, da nam se ne da uvijek biti sređene i našminkane i upakirane k’o bombon u celofan. Ne da nam se. Ali društvo to od nas očekuje.
Očekuje da smo uvijek vedre, nasmijane, skockane, uređene i fit. Očekuje da smo pune elana, inspiracije, razumijevanja i nježnosti, ali opet i lavlje odlučnosti, samo zato što smo žene pa nam se to podradzumijeva.
A zašto?
Jer smo mi dopustile da nam isperu mozak onim “žena si i moraš”.”



“Živiš sada i ovdje sa svim čarolijama i nijansama dana. To ne znači da ne radiš ništa, niti da sjediš pod stablom i maštaš, niti znači da ignoriraš probleme i potrebe ljudi koje znaš i ne znaš. To znači da samo razumiješ razliku između stvari koje možeš i ne možeš mijenjati. Znači da ne bjesniš zbog svake nepravde, ne uzimaš srcu provokatore i hejtere, ne rasipaš se za sve i svakog. Znači da znaš kad se uključiti a kad isključiti…”



“Živiš sada i ovdje sa svim čarolijama i nijansama dana. To ne znači da ne radiš ništa, niti da sjediš pod stablom i maštaš, niti znači da ignoriraš probleme i potrebe ljudi koje znaš i ne znaš. To znači da samo razumiješ razliku između stvari koje možeš i ne možeš mijenjati. Znači da ne bjesniš zbog svake nepravde, ne uzimaš srcu provokatore i hejtere, ne rasipaš se za sve i svakog. Znači da znaš kad se uključiti a kad isključiti…”



“Riskiraš. Jer bez toga ne pomičeš vlastite granice. Kadšto ti ne uspije, ali ideš dalje. Znaš da putovi uspjeha nidu ravne, ispeglane staze, već prašni makadami koji posvuda vrludaju. I prihvaćaš to, jer znaš da je sve to ljepota življenja, ljepota stvaranja i ljepota bivanja.
Prihvatiš da si putnik i da se ciljevi mijenjaju, da uvijek postoji novo brdo na koje ćeš se penjati.”



“Pričaju oči, geste, pogledi, dodiri… vatre među vama. One jesu, ili nisu. Sve ostalo je samo igrokaz.”



“Draga, zašto misliš da vrijediš jedino ako pokraj sebe imaš nekog muškarca? Ako posjeduješ par salonki i dvije koktel-haljine? Ako staneš u odjeću određenog broja? Ako imaš određenu boju kose? Ako izgledaš, odijevaš se i radiš sve onako kako nameće društvo? Ako čutaš samo određene knjige? Slušaš određenu glazbu? Pratiš određene trendove? Ako se ponašaš uvijek i svugdje, kako se od tebe očekuje? Ako radiš, spremaš, kuhaš i nikad ne prigovaraš? Ako šutiš o svojim spolnim željama i potrebama? Ako si majka i supruga i prihvaćaš da su to tvoje jedine uloge? Ako ne ganjaš veću poziciju jer nisi muško ili nisi završila fakultet? Ako često spuštaš glavu i prihvaćaš stvari kakve jesu? Ako… nastavi niz, mila.”


Preporuka svima, a posebno ženama. Zakoračite preko ruba u ponor unutar sebe.



Link za kupnju: https://nakladafragment.com/knjige/knjige/po-rubovima-duse-marija-klasicek/


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s