Knjigoteka · recenzije

Zagrobni život Billyja Fingersa ★ Annie Kagan

Izdavač: Knjigoteka (Centar za osobnu izvrsnost)
Preveo: Nenad Ljubić
Ocjena: 5/5 ★★★★★


Prvo: ovo je istinita priča (barem prema autoričinim tvrdnjama)… Na vama je hoćete li vjerovati ili ne… Drugo: u to je jako teško za povjerovati… Tako da… Čitajte kao zabavu, makar bila i fikcija, knjiga je intrigantna… Treće: čitajte bez predrasuda, jer bila ona stvarna ili ne, u njoj se krije kovčeg prepun dragulja vječnih mudrosti….



O knjizi


Nekoliko tjedana nakon svoje smrti William Cohen, također poznat i kao Billy Fingers, probudio je svoju sestru Annie jednog ranog jutra i rekao joj: “Lebdim bezbrižno kroz svemir sa svim ovim zvijezdama, planetima, mjesecima i galaksijama što trepere oko mene i osjećam božansku prisutnost – ljubaznu, divnu, dobrohotnu prisutnost.”

Zagrobni život Billyja Fingersa nevjerojatan je primjer dugotrajne komunikacije s osobom iz zagrobnog života. To je jedna od najsnažnijih, vrlo oslobađajućih i nadasve iscjeljujućih knjiga o temi života nakon smrti koje sam ikad pročitao.”
~ Bill Guggenheim, koautor knjige “Pozdravi s neba”


Moj dojam


Whoa! What a journey!

Započela bih isječkom iz predgovora dr. Raymonda Moodya;

Nekad davno, grčki filozofi imali su ime za fenomen predstavljen u ovoj knjizi… Oni su taj fenomen zvali “šetači između svjetova”.

Šetači su imali vrlo važnu društvenu ulogu. Drevni grčki filozof Heraklit to je ovako objasnio: “Oni paze i na žive i na mrtve!”

Negdje oko 600 godina prije nove ere, Etalid je imao reputaciju da može svojevoljno prelaziti između fizičkog i onkraj fizičkog svijeta.

U drevnoj Grčkoj, šetači između svjetova obavljali su funkciju koju u modernom zapadnom svijetu imaju oni koji su doživjeli iskustvo bliske smrti, bili su posrednici ili nositelji poruka između živih i umrlih ljudi…


“U vrijeme kada je nastradao, moj brat je bio beskućnik, i sve što je posjedovao je ono iz njegovih džepova, plus odjeća. Nije ništa drugo ostalo iza njega.”


Annie Kagan, kiropraktičarka i skladateljica iz SAD-a, šokirala se začuvši glas svojeg brata koji je naglo umro tri tjedna ranije. Isprva je mislila kako ima priviđenja, da gubi razum, jer kako je i sama opisala, proživljavala je duboku tugu koja je odjednom sa svih strana nahrupila čineći ju da se osjeća kao vudu lutka…


“Sljedećih nekoliko dana ostala sam u krevetu, nisam bila u stanju ništa jesti ni piti, osim čaja. Kaže se da postoji nekoliko faza žalovanja: prvo nastupa stanje šoka, zatim osjećaj krivnje, pa ljutnja i konačno depresija…”


“Čudno je to, nije kao da sam tužna. Više kao da sam vudu lutka koja je sa svih strana izbodena mnoštvom igala.”


… ali tad je shvatila kako je to zaista njegov glas te da joj očajnički želi nešto ispričati. Uvjerio ju je kako je to zaista on nakon što joj je predočio mnoštvo dokaza, govorio stvari koje je samo on mogao znati i počeo dijeliti s njom svoja iskustva s one strane, kao i kozmičke tajne…



“Moj brat, moj ludi, nepredvidljivi, šarmantni, veliki braco govorio mi je o tajnama svemira! To je definitivno najčudesnija stvar koja mi se ikad dogodila!”


Ova priča djeluje nadahnjujuće, oslobađajuće i iscjeljujuće na sve čitatelje koji pate od gubitka voljene osobe ili gaje određene strahove spram smrti…


Bili vi skeptik ili onaj tko vjeruje da nešto nakon ovog života postoji, u oba slučaja, vjerujem da će vas ova knjiga zaintrigirati.


Billyjevi duboki opisi tih čudesnih realnosti kojima prolazi izvan su svih naših poimanja prostor-vremenskih zakonitosti, bića koja susreće na tom svom putovanju intrigantna su i povlače mnoga pitanja, a dragulje mudrosti koje usput skuplja i velikodušno daruje svojoj sestri i svima nama djeluju ljekovito na čovjeka…


Da li ja vjerujem u ovu priču?

Mhm, ajmo reći ovako… Ja sam (inače) vrlo skeptična osoba koja sve što vidi, čuje, pročita i sazna, stavlja pod povećalo i proučava, analizira, rastavlja na sastavne komade dok ne odlučim vjerujem li u nešto ili ne vjerujem, usvajam li nešto ili odbacujem. Neke stvari isto tako rezoniraju sa svim mojim vjerovanjima i uvjerenjima na prvu, ali i njih propitam prije nego ih usvojim.

Ja neću iznositi u detalje svoja stajališta, jer moja stajališta su posve isprepletena s hermetizmom, prema tome – ne idu ruku pod ruku s mnogim tvrdnjama iznesenima u knjizi, ali mogu vam reći da neki od navoda u knjizi koji se tiču glazbe i teorije struna na najjače plešu ruku pod ruku s mojim uvidima…

Knjiga je, u svakom slučaju, zanimljiva i pruža utjehu ožalošćenima, i zato… vjerovala ja, nevjerovala, dajem joj pet zvjezdica…


Najposebniji dio knjige mi je kad Billy opisuje svojoj sestri kako zvuči kozmička glazba. On ju uspoređuje sa nekim skladbama koje je napisao Sibelius.


“Sibelius je definitivno bio ugođen na više dimenzije.”


Billy spominje Sibeliusovu “glazbu labuda”… Predlaže Annie da ju posluša i dok ju sluša neka pokuša primjetiti kako u toj skladbi zvuk nabubri, pa se prelomi u specifične melodije… I nadalje joj govori kako će joj to dati približni doživljaj onoga što on čuje u svijetu izvan ovog svijeta, ali naglašava da ni ta skladba nije dobar primjer, jer da ono što on doživljava je beskrajno laganije i suptilnije…


Sve u svemu…

Ova knjiga je jedno fascinantno nadnaravno i nadasve nadahnjujuće, oslobađajuće i iscjeljujuće putovanje. Napisana je u nekom obliku dnevničkih zapisa i kao takva je izuzetno lagana za čitanje…



O autorici


Annie Kagan je s četrnaest godina počela pisati pjesme. Već u petnaestoj potpisala je ugovor s producentom iz Columbia Recordsa. U šesnaestoj je imala javne nastupe po caffe barovima i klubovima širom New Yorka. Nakon deset godina pisanja pjesama i nastupa, vratila se u koledž i postala doktorica kiropraktike. Uskoro je imala vlastitu ordinaciju i uspješnu praksu na Manhattanu. Privučena istočnim duhovnim tradicijama, proučavala je jogu i prakticirala meditaciju. Prateći svoj unutarnji impuls, napustila je karijeru kiropraktičarke i otišla iz velikog grada u potragu za mirom u malenoj kućici na obali istočnog dijela Long Islanda. Vratila se pisanju pjesama i surađivala s višestruko nagrađivanim producentom Brianom Keaneom. Njegovo visoko mišljenje o njezinu radu navelo ju je da upiše radionicu pisanja. Dok je pisala svoj prvi roman, njezin brat Billy tragično je stradao u automobilskoj nesreći. Uskoro je počeo s njom komunicirati iz zagrobnog života. To je dovelo do uzbudljivog spoja njezinih talenata kao pjesnikinje, izvođačice i iscjeliteljice koji je utjecao na mnoge ljude razotkrivajući nevjerojatne priče njezina brata iz zagrobnog svijeta.


Citati


“Nisi na Zemlji zbog kazne! Uopće se ne radi o grijehu ili kažnjavanju. To su sve ljudski koncepti, nešto što je čovjek izmislio. Ljudi stalno nešto izmišljaju i duboko vjeruju u to.”


“Prepusti prirodi da iscjeljuje teret koji sad osjećaš. Znaš, priroda u sebi ima više svjetla nego bilo što na tom planetu.”



“Riječi su riječi, a mudrost je iza njih. Ljudi trebaju riječi kako bi im se umovi preko njih uputili na dublji smisao koji se krije iza doslovnog značenja.”



“Volio bih biti vodič drugim ljudima i pomoći im da poliraju svoja ogledala kako bi im ona reflektirala ljepše živote. Volio bih preko nekoliko lijepih riječi uzburkati njihove svjetove, povezati ih s Božjom ljubavi i pomoći im da se osjećaju bolje kad dođu teška vremena.”


“… umjesto da ti nosiš svjetlo unutar sebe, ono će nositi tebe u sebi. To će se dogoditi kad budeš živjela ovdje gdje se ja sad nalazim, u realnosti koja nema sjena.



“Ljudi kažu da je nemoguće biti na dva mjesta u isto vrijeme, ali nisu u pravu. Kamo god da želiš ići – već si tamo! Jednako tako, kamo god da ne želiš ići, također si tamo.”


“Kvant zahtjeva od tebe da zadržiš fokus na mjesto kamo želiš ići. Što je to dakle, kvantni skok? To znači da je promjena u percepciji vrlo moćna stvar. To znači da način na koju promatraš neku stvar može tu stvar doista i promijeniti.”

“Kvant se obično odnosi na subatomske čestice, a ne ljude. Ali ljudi su zapravo ogromni univerzumi subatomskih čestica, i ponekad pomak u perspektivi može značiti drukčiji “ples” čestica nego što je to inače slučaj. To je tada skok u drugu realnost. Zato tvrdim da je točka gledišta sve. Ok, možda ne baš sve, ali jako puno.”


“… ako uspiješ za trenutak pobjeći iz ograničenosti svoga uma i prepustiš se životu u dimenziji moga blagoslova, ako bi mogla plesati ovaj ples sa mnom, iskusit ćeš nešto nezamislivo…”


“Ljudi obično ne osjećaju milost, osim ako ih ne lupi po glavi s nekakvim čudom. Uopće ne orimjećuju stalna mala čuda koja im se svakodnevno događaju, poput disanja, gledanja i slušanja… Ili čudo hodanja, govora, razmišljanja, a da ne govorimo o moći osjećanja.”



“Izvan koncepata uspjeha ili promašaja postoji vibracija, a ona se ne može pojasniti riječima. To je glazbeni jezik. Znanstvenici koji istražuju teoriju struna su na pravom putu.” Sveti spis”nečijeg života je glazbena simfonija koja se reproducira iz nevidljivog svjetla samog” raja”…”


Jeste li svjesni da je svatko od nas jedan univerzum? Carl Sagan je jednom opisao vrlo slikovito kako smo svi mi, ljudi, sastavljeni od zvjezdane tvari. Prije nekoliko milijardi godina elementi naših tijela bili su sklopljeni oko zvijezda… I možda je ta naša žudnja za istraživanjem svemira i zagrobnog života, ustvari, davna želja da se vratimo od kud smo i došli…

Da se vratimo doma…

Preporuke za knjigu, ali uvažite naputke za čitanje… Otvorite um, ali pripazite da ga ne prekrije prašina…



Link za kupnju: https://knjigoteka.com/2019/04/18/zagrobni-zivot-billya-fingersa-annie-kagan/

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s