recenzije · Redak

Čaj od ruže ★ Karla Kuzle

Izdavač: Redak

Ocjena: 5/5 ★★★★★


Ispovijest… Istinita… Potresna… Tužna… Autobiografija jedne hrabre žene čiju je mladost tugom obojila bolest za koju nema lijeka…

Knjigu je napisala kao pomoć svima koji nemaju kome reći svoje najdublje strahove, za sve koji sami proživljavaju svoje paklene krugove.

Ovo je svima njima zagrljaj i utjeha… U obliku knjige…

Draga Karla, hvala ti na povjerenju. Dragi ljudi, dijelite link za ovu knjigu…



O knjizi


Priča o bolesti i bolničkoj stvarnosti. Priča o pacijentu i obitelji. Priča o hrabrosti i očaju, o mnoštvu krivih putova i puno dobronamjernih savjeta. Priča koju je bilo teško ispisati.

Po svemu iznimnu i iznadprosječno inteligentnu djevojčicu i djevojku u pubertetu zadesila je teška psihička bolest kojoj su tek godinama kasnije dali ime: shizofrenija.

U knjizi autorica hrabro i bez uljepšavanja opisuje svoju borbu s njome, šok prve hospitalizacije u psihijatrijskoj bolnici, te drugih petnaestak koje su uslijedile u godinama agonije, uspjehe i propuste u liječenju koje kulminira davanjem elektrošokova.

Unatoč preprekama i svojim ograničenjima, rastrgana između želja, ambicija i surove realnosti, iako neprestano sputana i obilježena bolešću koja s godinama neminovno prerasta u obilježje njezina identiteta, autorica nastoji ostvariti uobičajen život mladog čovjeka, postiže znatne uspjehe u gimnaziji i na fakultetu, bori se protiv predrasuda i stigmatizacije psihičkih bolesnika, te se knjigom trudi široj javnosti približiti i pojasniti način razmišljanja, percepcije i funkcioniranja psihičkog bolesnika.

Cijela obitelj uključena je u dugogodišnje liječenje, članovi obitelji su bliski i povezani, podrška obitelji je neupitna i velika, ali bolest polako nagriza i oca i majku, koja naposljetku počini suicid. To je još jedan ogroman stresogeni faktor i trauma koju autorica nosi i o suočavanju s kojim progovara iskreno i bez zadrške.

Priča koju je autorica ispričala daleko je od štiva za razbibrigu i opuštanje, to je bolno autobiografsko iskustvo, ali s puno nade i konkretnih savjeta koji ponekad sličnim pacijentima i članovima njihovih obitelji mogu biti korisni, a možda i presudno važni.

Stavljajući na papir sve što je doživjela i preživjela, autorica nastoji raditi na senzibiliziranju javnosti za probleme psihičkih bolesnika, svakog pacijenta i obitelji koja pati i trpi uz njega, pridružujući se svojim malim doprinosom globalnom pokretu osvješćivanja i solidarnosti za te ranjive skupine osoba.


Moj dojam


Knjigu sam mislila malo prelistati… Yeah, rightmoš’ mislit… Knjigu sam progutala.


I ostala zamišljena… Još dugo nakon što sam ju zaklopila. I preporučit ću je uvijek. Svima…


Priča me uzdrmala. Jako. Kao veliki empata, osjetila sam svu bol koju je prolazila Karla, a kao blaži okp-ovac duboko sam suosjećala s njezinim unutarnjim previranjima.


U sažetku vam je sve opisano. Ukratko. Ja vam mogu reći samo svoj osobni dojam i koliko je knjiga dirnula svaku strunu moje duše. A sve ostalo naći ćete u knjizi.


U više navrata sam se našla u mislima grleći i tješeći šesnaestogodišnju Karlu… I nadam se da je sada, kao zrela žena, konačno našla mir.


Sljedeći citat mi se posebno usjekao u pamćenje:


“Sve to dijeljenje i prodavane stvari djelovalo je na mene nekako katarzično. Maminom smrću uvidjela sam prolaznost i činjenicu da kad umreš, ništa ne možeš ponijeti sa sobom, ma kako ti drago to na ovom svijetu bilo.”


Vjerujem da smo svi barem jednom u životu doživjeli katarzično olakšanje prilikom velike čistke kuće/sobe/tavana/torbe…


I ovo je nešto što bi svi mi trebali s vremena na vrijeme raditi. Podsjetiti se da je sve prolazno. Biti suosjećani i dobri jedni prema drugima, jer nikad ne znamo koje bitke se odvijaju u kojoj osobi, nikad ne znamo hoćemo li mi sutra disati i kakav posljednji dojam ćemo na osobe s kojima smo komunicirali ostaviti kao što ne znamo ni da li će ta osoba biti tu sutra…


Sve je prolazno, a mi smo svatko za sebe jedan cijeli univerzum. I taj univerzum ponekad razbije sve membrane uobičajenih kočnica koje reguliraju uobičajen pogked na svijet oko nas… Moramo biti svjesni da su i drugi ljudi mali hodajući univerzumi i ne smijemo im samk tako lijepiti etikete i ponižavati ih na nekim svojim uvriježenim pravilima uspjeha, normaliteta i sličnog…


Razumijevanje… I čišćenje… Svega… Prostora koji nas okružuje… I uma koji skuplja utiske, emocije, predrasude i raznorazno smeće iz okoline..


Sada vam donosim kratki uvid u stanja koja Karla opisuje kroz svoj primjer u svojoj životnoj priči. Ispod njih imate kratku biografiju spisateljice (iako je cijela knjiga zapravo njezina autobiografija), a ispod toga imate citate iz njezine knjige koji su me se posebno dojmili, kao i link za kupnju knjige.


O šizofreniji


Shizofrenija je bolest koja se može uspješno držati pod kontrolom. Iako još uvijek posve ne znamo što uzrokuje shizofreniju, liječenje može pomoći bolesnoj osobi da radi, živi s obitelji, ostvaruje prijateljske veze i uživa u životu.
Najčešće počinje u adolescenciji i mladenaštvu, iako može početi i kasnije. Simptomi u početku mogu biti neprimjetni, poput teškoća pri koncentriranju i povlačenju iz društvenih odnosa.


Danas postoje dokazi o genetskoj predispoziciji (sklonosti) za razvoj shizofrenije, što znači da osoba ima gen za shizofreniju koji se iz nepoznatih razloga može aktivirati i uzrokovati manifestnu bolest.


Prema biokemijskim teorijama poremećaj se povezuje s poremećenom ravnotežom kemijskih tvari u mozgu koje se nazivaju neurotransmiteri.


Shizofrenija u većine bolesnika počinje u dobi od 15. do 25. godine. Stopa incidencije iznosi 10 do 40 novih slučajeva na 100 000 ljudi tijekom jedne godine.

Najčešći psihotični simptomi su: halucinacije (obmane osjetila, najčešće sluha), sumanute (bolesne) ideje i nerazumljiv govor.


Info “O šizofreniji”, izvor: https://www.plivazdravlje.hr/tekst/clanak/16143/Sto-je-shizofrenija.html

Prisilne misli / OKP


Opsesivno-kompulzivni poremećaj je jedan od češćih psihijatrijskih poremećaja s učestalošću u populaciji od 2 do 3 posto. U odrasloj dobi muškarci i žene su podjednako zahvaćeni, dok se u adolescenciji češće javlja kod dječaka. Obično se javlja u dobi od 20 godina, diskretno ranije kod muškaraca nego kod žena, a rjeđe u vrlo ranom životnom periodu ili poslije 35. godine života.

Opsesivno-kompulzivni poremećaj se nerijetko razvija uz druge psihijatrijske bolesti, najčešće uz depresivni poremećaj i socijalnu fobiju, a može se javiti istovremeno i s alkoholizmom, generaliziranim anksioznim poremećajem, specifičnim fobijama, paničnim poremećajem, poremećajima prehrane i poremećajima ličnosti. Kod jednog dijela pacijenata s ovim poremećajem (20-30 posto) u povijesti bolesti su opisani tikovi.

Postoji svojevrsna sličnost između opsesivno-kompulzivng poremećaja i opsesivno-kompulzivnog poremećaja ličnosti, no ova se dva poremećaja ipak mogu jasno razlikovati. Kod opsesivno-kompulzivnog poremećaja ličnosti radi se o naglašenim crtama ličnosti gdje osoba poklanja preveliku pažnju detaljima i teži perfekcionizmu, no sklonost ovakvom ponašanju ne remeti bitno njeno svakodnevno funkcioniranje te se ne razvijaju kompulzivne radnje.


Ne postoji jasan uzrok koji dovodi do ovog poremećaja, ali možemo govoriti o rizičnim čimbenicima koji su s njim povezani. Važniji među njima su genetika, poremećaj neuroprijenosnika te psihosocijani čimbenici koji uključuju kvalitetu odnosa u ranom razvoju, usvojene obrasce ponašanja i izlaganje stresorima. Studije pokazuju da bliski srodnici (braća, sestre, djeca) oboljelih osoba imaju znatno veći rizik za razvijanje ovog poremećaja. Rizik je utoliko veći ukoliko je oboljeli opsesivno-kompulzivni poremećaj razvio još u djetinjstvu ili adolescenciji.

Istraživanja neuroprijenosnika ukazuju na mogućnost da poremećaj u regulaciji serotonina može imati veze s razvojem ovog poremećaja. U prilog ovome govori i činjenica da se u njegovom liječenju dobar rezultat postiže s lijekovima koji povećavaju razinu serotonina. U stručnoj literaturi se razvoj simptoma opsesivno-kompulzivnog poremećaja često povezuje s lošim međuljudskim odnosima unutar obitelji i neadekvatnom brigom roditelja za dijete, kao i s izlaganjem raznim stresorima. Ako je osoba u djetinjstvu bila izložena psihičkom ili fizičkom zlostavljanju, imat će veći rizik za razvoj opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Trudnoća i rođenje djeteta, kao pozitivni stresori, također mogu biti okidač za intenziviranje simptoma.


Glavno obilježje opsesivno-kompulzivnog poremećaja su opsesije i kompulzije, najčešće u kombinaciji jednih s drugima. Opsesije su misli, osjećaji i ideje kojima se pacijent ne može oduprijeti, a istovremeno ga čine tjeskobnim. Kompulzije su svojevrsni odgovor na opsesije i pokušaj da se smanji tjeskoba. Iako je svjestan nesvrsishodnosti ovih radnji, pacijent ih ne može kontrolirati. Najčešće opsesije povezane s opsesivno-kompulzivnim poremećajem su:

  • Strah od zaraze – ovakvi pacijenti pate od intenzivnog straha da će u kontaktu s vanjskim svijetom oboljeti od neke zarazne bolesti. Zbog toga učestalo peru ruke, ponekad do te mjere da površinski sloj kože bude oštećen. U eksrtemnim situacijama zbog ovog straha uopće ne izlaze iz svojih stanova.
  • Patološka sumnja – pacijenti koji razviju patološku sumnju skloni su sve provjeravti više puta jer je ova sumnja često povezana sa strahom od prijeteće opasnosti. Primjerice, osoba će se vratiti nekoliko puta u stan kako bi provjerila da li je isključila glačalo ili plin.
  • Nametajuće misli – u ovom obrascu ponašanja opsesije nisu praćene kompulzijama, a obično se odnose na agresivne ideje ili ideje povezane sa seksualnošću ili nekim tabuom. Primjerice, majka može imati strah da će ozlijediti svoje dijete, no može se javiti i strah od samoozljeđivanja.
  • Sklonost simetriji – pacijenti skloni simetriji teže tome da stvari oko njih budu poredane na strogo određen način. Skloni su perfekcionizmu zbog kojeg im jednostavne radnje poput brijanja ili jela mogu trajati satima. Kao odgovor na ovu opsesiju razviju kompulzivne radnje kojima stvari redaju sukladno toj svojoj unutarnjoj potrebi. Primjerice, mogu u trgovini mijenjati raspored proizvoda na polici jer im smeta način na koji su složeni.

Treba naglasiti kako se ne može svako provjeravanje proglasiti kompulzijom. Mnogima se, naime, se može dogoditi da se vrate i dva puta provjere jesu li zaključali vrata ili isključili glačalo. Ono što osobu oboljelu od opsesivno-kompulzivnog poremećaja razlikuje od ovakvog bezazlenog provjeravanja jesu sljedeće činjenice:

  • oboljeli se ne mogu oduprijeti ovim opsesivnim mislima i kompulzivnim radnjama iako su svjesni njihove iracionalnosti
  • na ovakve aktivnosti troše najmanje jedan sat dnevno
  • bavljenje opsesivnim mislima i kompulzivnim radnjama bitno narušava njihovo svakodnevno funkcioniranje

Većina oboljelih osoba taji svoje opsesije i rituale pred drugima i ne javljaju se liječniku sve dok simptomi ne postanu jako uznemirujući i onesposobljavajući.


Info o “Prisilne misli i OKP”, izvor:
https://www.plivazdravlje.hr/aktualno/clanak/31547/Opsesivno-kompulzivni-poremecaj.html

Svaka čast Karli na hrabrosti, na iskrenosti da svoju dušu, svoja najosobnija razmišljanja i patnju iznese svima na pladnju kako bi i drugima, kojima je pomoć potrebna, svojim primjerom dala nadu, utješila ih i pomogla im…


Jako malo ljudi bi se usudilo na ovakav čin i zato, skidam kapu. Svaka ti čast. I da… Knjiga je napisana mrak.


O autorici


Karla Kuzle rođena je 9. travnja 1977. godine u Zadru. Odrasta u Velikim Zdencima, a od osme godine živi u Zagrebu, gdje polazi osnovnu školu, završava opću IX. gimnaziju, diplomira na Pravnom fakultetu u Zagrebu, gdje 2008. godine završava i Sveučilišni poslijediplomski interdisciplinarni specijalistički studij iz područja Javne uprave.

Radila je u Ministarstvu obrane, Upravi za obrambenu politiku, na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu i u jednom trgovačkom društvu. Govori tri strana jezika te hrvatski znakovni jezik. Objavila je dva stručna rada iz područja Javne uprave. Od 2009. godine je u mirovini.

Njezine literarne radove nagradio je i objavio Večernji list, više puta časopisi Mila, Elle, Cosmopolitan, Grazia i Gloria, opetovano su objavljivani na katoličkom portalu Križ života u formi kolumne rubrike Društvo.

Autorski ugovor potpisala je s nakladničkom kućom Algoritam sudjelujući svojim radom u knjizi Samo svoja 2, te za ljubavni roman s tjednikom Gloria. Knjižnica „Sesvete“ nagradila je njezin rad u formi ljubavnog pisma.

Radove objavljuje i u časopisu kluba pacijenata „Zajedno“ u Psihijatrijskoj bolnici „Sveti Ivan“ Zagreb, Naše lisje. Psihijatrijski se liječi od šesnaeste godine.

Čaj od ruže njezin je književni prvijenac, ali zapravo je treća knjiga koju je napisala.

Živi u Zagrebu sa suprugom, ocem, mačkom i ribicama.



Citati


“Nipošto nisam htjela razljutiti Boga. Moja je vjera bila iskovana s toliko puno zabrana i ograda da je postalo nemoguće uklopiti se među vršnjake i jednostavno biti mlad.”


“Svaki umišljeni “ne smiješ” i “moraš” dobije značenje Svevišnjega zakona, apsolutnoga ili univerzuma.”


“Krucijalni problem s takvim mislima što se nameću baš kad ih najviše želiš izbjeći i to o temama koje mrziš i također ih želiš izbjeći, pa tako unose strah i nemir…”


“Velečasni je te večeri došao k nama na kavu i odmah s osmijehom rekao da zasigurno nisam opsjednuta, nego da patim od takozvanih prislinih misli, misli koje se nameću i okupiraju moj um tako da ih ne mogu svojevoljno istjerati iz glave, pogotovo što se iz petnih žila trudim.”


“Što mi je velečasni rekao o prisilnim muslima? Sliče kamenju na koje moraš stati dok trčiš preko riječnog brzaca. Ako prelaziš opušteno i ne razmišljaš previše o tome, rijeku ćeš prijeći suhih cipela. Ako pak grčevito paziš da staneš na kamen i ne zagaziš u vodu – automatski ćeš zagaziti. Prisilne misli prate taj mehanizam, one prolaze pored čovjeka, odnosno čovjek pored njih ne zamjećujući ih. Zanemarene ne dopiru do svijesti, nisu stvarno registrirane, sve do trenutka kad ih čovjek počne trančirati i analizirati, tada dobivaju svu snagu.”


“Potom nam se doselila baka iz Zadra da nam navodno pomogne. Nikad nije bilo dobro kad je ta baka “pomagala”. Bila je vjerski fanatik sa sasvim iskrivljenim i izopačenim shvaćanjem vjere. Uporno mi je servirala čaj od ružinih latica za smirenje prema savjetu neke travarice.”


“To kako smo sada živjeli, nije bio život dostojan čovjeka, pa sam postala jako suicidalna. Za mene život nije bio dar, nego teret i osuda, kamena kugla koja utamničenika drži na ovom svijetu u okovima. Mrzila sam roditelje što su me stvorili i što me prisiljavaju živjeti. Smatrala sam to njihovom čistom sebičnošću.”


“Što je “normalno”? Je li to “uobičajeno”? Koje su granice, referentne vrijednosti u koje se moram(o) uklopiti da bi nas ljudi tolerirali, a društvo funkcioniralo? Što ako želimo da nas ne samo toleriraju, nego i odobravaju, podržavaju, prihvate, cijene i vole? “


“Borba se nastavlja svakog dana; hodam po rubu, koračam kao po tektonskim pločama koje plutaju na gustoj, smrdljivoj, ljepljivoj lavi i ako nepažljivo stanem, promašim težište, ploča se nagne i užareni zrak sukne i opeče mi lice, grlo, pluća, ruke, želudac, a noge me izdaju.”


“Ponekad sam utopljenik kojem tek glava izviri iz podivljalih valova, ali ponekad blistam.”


“Počela sam se jako bojati ogledala kao da će me uvući na drugu stranu realiteta poput Alise.”


Preporuka svim ljudima koji traže iskrenu i istinitu životnu priču. Preporuka svima koji se bore ili im se netko od bliskih ljudi bori sa psihičkim tegobama. Bolest nije sramota i biti bolestan nije sramotno. Ljudi bi se trebali puno više otvoriti prema ovim poljima jer mnogo ljudi u sebi proživljava prave krugove pakla zbog straha da ih društvo ne izopći ako potraže pomoć, a mnogi ni ne znaju da njihov pakao jest bolest koja se treba liječiti… I zato… Hvala autorici na iznošenju svoje duše i emocija na uvid i utjehu svima kojima je pomoć potrebna…. Niste sami!!!



Link za kupnju:

https://www.webknjizara.hr/knjige/proza/caj-od-ruze-karla-kuzle


Info “O šizofreniji”, izvor: https://www.plivazdravlje.hr/tekst/clanak/16143/Sto-je-shizofrenija.html

Info o “Prisilne misli i OKP”, izvor:
https://www.plivazdravlje.hr/aktualno/clanak/31547/Opsesivno-kompulzivni-poremecaj.html
https://www.plivazdravlje.hr/vasa-pitanja/qa/page/2/display/42260/Borba-s-prisilnim-mislima.html

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s