recenzije · stilus knjiga

Leptir u mrazu ★ Sylvia Day

Izdavač: Stilus Knjiga

Ocjena: 3/5 ★★★

Prevela: Anja Pripić


“Ti si slomljena. Ja sam slomljen. Ali nećemo baciti krhotine. Radije ćemo ih spojiti i stvoriti nešto novo.”



O knjizi


“Nekoć nisam mogla ni zamisliti da ću se naći ovdje, ali sada sam se priviknula. U mjestu sam koje volim, u domu koji sam sama obnovila, provodim vrijeme s novim prijateljima koje obožavam i radim posao koji me ispunjava. Pomirila sam se s prošlošću i postavljam temelje za budućnost. A onda se u susjedstvo doseli Garrett Frost.

Tvrdoglav je i napastan, sila prirode koja remeti savršen raspored mojega života. Prepoznajem duhove koji ga opsjedaju, muku koja ga progoni. Garrett bi uvijek bio opasan, ali ovako ranjen, još je opasniji. Bojim se da sam previše ranjiva za oluju koja bjesni u njemu, previše osjetljiva da bih preživjela bol koja ga šiba. A on je previše odlučan… i previše izazovan. No ponekad nada uzleti čak i iznad najledenije pustoši.”


Moj dojam


Ok… Ne znam kako uopće uobličiti svoj dojam nakon konfuzije koju mi je uzrokovala ova knjiga.

Prvi dio knjige ništa posebno, laganica… Da se onak’ poetski izrazim u stilu spisateljice Laini; prozračna poput lahora, lagana poput dodira leptirovih krila, tanka poput latice cvijeta… Radnja leluja, lebdi u parfemu sladunjavosti… Leprša zajedno sa vatrometom iskrica izazvanih međusobnom privlačnošću dvaju ljudskih bića… Itd… Itd… Itd… Ok, a sad se idemo malo uozbiljiti…

Prvi dio (većina knjige) zaista jest jedna lepršava kratka ljubavno-erotska pričica kakvih ima na stotine u posljednjih nekoliko godina i kao takva bi bila idealni zalogaj za proljetno buđenje, ali…

Ali ova priča se u posljednjem poglavlju potpuno mijenja i taj aspekt baca sjenu na cijeli onaj lepršavi većinski dio knjige.

Sylvia Day je odlučila ovu knjigu napisati u prvom licu. Mi svijet opisan u knjizi doživljavamo kroz oči glavne protagonistice, Teagan. Ona nam cijelo vrijeme govori što ona doživljava, na koji način te stvari utječu na nju, dobivamo uvid u njezina unutarnja previranja…

Sad ću objasniti sve, ali moram vas upozoriti da su u mom objašnjenju prisutni spojleri.

Ne sviđa mi se što je autorica za ovaj tip laganice koristila tugu uzrokovanu gubitkom djeteta i ozbiljne mentalne bolesti poput kronične depresije kao gorivo za erotski naboj svojih sex scena… Nisam fan tih sexsual healing sr*nja…

Sada da se vratimo na samu radnju i da seciramo što joj je napravio taj preokret na kraju:

Dakle, pratimo radnju iz perspektive mlade Teagan koja pati od kronične depresije (bitna stavka ovdje je, znam da se ponavljam, ali ovaj aspekt ne mogu dodatno naglasiti) da mi svijet vidimo kroz njene oči. I to je ono zbunjujuće kod bizarnog preokreta koji se na kraju dogodi…

Ona od te depre pati radi bivšeg muža Kylera čije ponašanje često u mislima secira. A onda nalijeće na zgodnog susjeda Garreta (koji ne zna njezino ime). Prva bizarna stvar: On ju slijedi, pojavljuje joj se na vratima kao neki đaklo i odmah želi sex s njom, ona treperi itd..itd… itd. Teagan se ponaša kao da ju Garret napaljuje, ali ga ne poznaje i to joj je sve prebrzo i bla bla bla… Igre mačke i miša tipične za ovaj tip romana. E, ali.. Na kraju u tom bizarnom preokretu, saznajemo da je Garret (isto) Teaganin bivši suprug i da su njih dvoje imali sina Davida koji je umro… Ono… WTF??? Da vas podsjetim: on nije znao njezino ime kad je naletio na nju… Ona je treperila i u mislima secirala koliko je zgodan, ali na način kao da ga uopće ne pozna…

Opet ponavljam, mi priču doživljavamo u prvom licu iz njezine perspektive. Njena sjećanja na Kylera… Nigdje Garreta… Nigdje preminulog sina… Znači ono, tokom cijele knjige se ponaša kao da ima amneziju ili je neki oblik lude nimfomanke sa pamćenjem zlatne ribice ilitiga one ribe Dore iz crtića “Nemo”…

Teaganina frendica, Roxy, koju se Teagan toliko jako boji izgubiti je kreten od žene. Ako ste pročitali knjigu onda vam je jasno zašto… Ako niste, evo vam hint: tuđa bol čini joj nelagodu ilitiga neudobnost. A Teagan je još veći idiot od žene kad se takvu “prijateljicu” boji izgubiti nauštrb sjećanja na svog preminulog sina.

Knjiga bez tog posljednjeg dijela je zbavno štivo, doduše, sa pomalo ispraznim dijalozima, bez prave radnje i uz malo pretjerano zabrzanih sex scena, ali kao i sve knjige tog tipa, laganica za proljetna jutra… Ali kad pripojimo taj, nadasve čudan kraj, onda se ovom opisu pridodaju psihopatski likovi, nedorečenost, besmisao, zbrka i sveopća konfuzija. 🤪

Željela sam da mi se ova knjiga svidi, zaista jesam, ali da napišem hvalospjev nečemu ovako loše izvedenom bila bi čista laž i loše bih se osjećala.

Ako izuzmemo zbrku oko “amnezije”, novopečenog-bivšeg para i slične nebuloze, u knjizi ima još zbrkanih dijelova… Pa tako na 70% knjige saznajemo da je Teagan napola azijatkinja, a do tad nije bilo nikakvog spomena njezina izgleda. Ja sam ju do tada zamišljala kao bjelkinju duge smeđe kose… 🤔

Ima tu još puno tih sitnih nelogičnosti i nedorečenosti… Vidjet ćete ako uzmete knjigu u ruke. A voljela bih, zaista, da ju uzmete u ruke i da u komentare napišete vlastiti dojam.

Ok, sve u svemu, ipak sam u tom kaosu uspjela shvatiti da je Garret nekakav apstraktni slikar koji bojama iznosi svoje emocije, a njegova sadašnja-bivša (Teagan), doktorica/farmaceutkinja nekakve kozmetičke kompanije…

Sve u svemu, u tom brzom lepetu leptirovih krila i njihovoj lakoći zaista bih uživala da se autorica nije odlučila zaigrati s krajem i time upropastiti cijelu knjigu. Dvoumila sam se između 2 i 3, ali u ovoj sam donekle uživala, a u Bernadette nisam ni malo, a njoj sam dala dvojku, pa eto, od mene, mršava trojka.

Kad sam zaklopila knjigu, moja misao bila je: WTF did I just read? 😑


O autorici


Sylvia Day, autorica bestselera s vrha ljestvice New York Timesa, napokon nam donosi dugo očekivanu, strastvenu ljubavnu priču.



Citati


“Ljudi.katkad daju ono što mogu, a to je važno priznati, čak ako ti i ne treba ono što ti daju.”


“Samo čuvaj one koje voliš. Nađi vremena za njih, uvijek.”


“Zašto bih se zadovoljio s onim što je raspoloživo, umjesto s onim što želim?”



“Kreativci su često previše pronicljivi za vlastito dobro.”


“I izgled može biti oklop.”


“Nitko nije zadovoljan kad se dogodi nešto neočekivano.”


Preporuka svima koji vole lagana ljetna štiva i naglasak stavljaju na erotiku, a manje na radnju…


Link za kupnju: https://stilus-knjiga.hr/proizvod/leptir-u-mrazu/

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d blogeri kao ovaj:
%d blogeri kao ovaj: