recenzije · stilus knjiga

Vrt leptira ★ Dot Hutchison

Izdavač: Stilus knjiga

Ocjena: 5/5 ★★★★★

Prevela: Ira Martinović

Serijal “The Collector” , knjiga #1″

“- Zovemo ga Vrtlar… Prikladno ime, je li?

– Gdje smo mi to?

-Dobro došla u Vrt leptira.”

O knjizi

Uz osamljenu vilu leži prekrasan vrt. U vrtu se nalazi skupina dragocjenih leptira – mladih otetih žena, tetoviranih kako bi što više sličile svojim imenjacima. Njihov je čuvar Vrtlar, okrutan i poremećen čovjek opsjednut hvatanjem i očuvanjem „vrste“. Nakon otkrića vrta, jedna od preživjelih djevojaka privedena je na ispitivanje gdje se FBI-evi agenti suočavaju s jednim od najmučnijih slučajeva karijera. Djevojka poznata jedino kao Maya predstavlja još jednu u nizu zagonetki. Polaganim raspletanjem njezine priče, Maya otkriva stare strahove, nove spasitelje i stravične priče o čovjeku koji nije prezao ni pred čime kako bi zarobio ljepotu. Unatoč njezinim pričama, dvojica agenata i dalje vjeruju da Maya skriva još koju tajnu…

Moj dojam

Kako opisati ovu knjigu? Uznemirujući i očaravajući ushiti zaposjedaju naš um i orekstriraju s trncima koji nam putuju tijelom dok napeto gutamo stranicu za stranicom.

One su otete. One su obilježene. One su silovane. One su ubijene.

On je njihov Vrtlar, a one su njegovi Leptiri. A svi znamo da leptiri ne žive dugo…

New York… Mlade djevojke od 16 do 20 godina, iznimne ljepote mete su opsesivnog kolekcionara, imućnog psihopate koji okida na estetiku i njegovog sadističkog starijeg sina koji okida na strah i patnju u očima mladih djevojaka. Vrt smrti krije se ni manje ni više nego u New Yorku…

Vrt je to nezamislive ljepote, sklada i estetike koji ostavljaju bez daha. Raskošne krošnje stabla, prekrasna paleta boja mirisnog cvijeća, potoci, jezerca, stijena i vodopad… Pravi Edenski vrt. Raj na Zemlji… Ili možda ipak nije sve kako na prvu izgleda…

Iluzija ljepote. Iluzija slobode. Iluzija raja…

U stvarnosti, Vrt je zatvor. Mlade djeve su zatočenice. Svaka od njih na leđima ima tetoviran par leptirovih krila. Svaka krila su različita i pomno odabrana od strane Vrtlara, kao i ime koje im nadjene nakon što ih krilima obilježi.

Priča započinje razgovorom jedne od spašenih Leptira sa dvojicom FBI agenata, Victora Hanoveriana i Brandon Eddisona, u prostoriji za ispitivanje i cijelom knjigom se priča kroz prisjećanja te djevojke, Maye i ispitivanja dvojice agenata, raspliće…

Iz Mayine priče;

Djevojke su bivale redovito silovane od strane Vrtlara i njegova starijeg sina. Uvijek su to bile djevojke od šesnaest do dvadeset godina, nikad mlađe, nikad starije. Ako su imale sreću da ih otmu sa navršenih šesnaest godina, njihov život trajao bi pet godina. Oni su s njima radili sve što su poželjeli i ispunjavali su preko njih sve svoje fetiše. A neke djevojke prilikom tih njihovih fantazija bivale teško ozlijeđene i samim time, lišene svojih života…

Vrt je bio pod staklom. Pomno sakriven kliznim neprozirnim zidovima kojima je upravljao Vrtlar. Sva dešavanja u Vrtu, Vrtlar je pratio budnim okom svojih brojnih kamera. U sam Vrt se ulazilo se i izlazilo jedino pomoću šifre. A šifru su, naravno, imali jedino on, otac i njegov ludi stariji sin (nešto kasnije i drugi, mlađi sin)…

Kad bi neka od zatočenica napunila 21 godinu, doživjela živčani slom, bivala teže ozlijeđena ili ostala trudna, zidovi bi se spuštali, nesretna je djevojka bivala ubijena, a njezina ljepota sačuvana za vječnost…

“Vrtlar je ubijao djevojke iz tri razloga. Prvo, jer bi postale prestare. Rok trajanja bio im je do dvadeset prve godine. Nakon toga, smatrao je Vrtlar, ljepota se gasi i nastojao ju je ovjekovječiti dok je svježa. Drugo, iz zdravstvenih razloga. Ukoliko bi se neka djevojka ozbiljno razboljela, bila teže ozlijeđena ili ostala trudna, njih je odmah ubijao. Treće, iz mentalnih razloga. Djevojke koje se nisu mogle pomiriti sa sudbinom, koje su plakale tjednima i pokušale se ubiti glađu ili na neki drugi način, bivale su ubijene.”

Ostajemo u šoku kad saznajemo jezivu sudbinu Vrtlarevih ubijenih Leptira. Način na koje su bile “sačuvane” za vječnost. Metodu kojom im je i u smrti omogućio besmrtnost.

Napeto. Jezivo. Majstorski napisano.

Od sada sam Dot Hutchison fan. Svijet koji je ta autorica kadra isplesti nezamislivo je živopisan i maštovit, a radnja je prepuna napetosti i jeze…

Vrhunski napisano!!!

Nadamo se da će Stilus prevesti i ostale knjige ovog serijala: Roses of May, The Summer Children i The Vanising Season.

O autorici

Dot Hutchison autorica je “Ranjeno ime”, romana za mlade temeljenog na Shakespeareovom Hamletu i trilera “Vrt leptira”. Sa dosadašnjim iskustvom radeći u kampu izviđača, zanatskoj trgovini, knjižari i renesansnom sajmu (kao komad ljudskog borbenog šaha), Hutchison se ponosi činjenicom da je oduševljeno skladna sa svojom osobnošću. Obožava grmljavinske oluje, mitologiju, povijest i filmove koji se mogu i trebaju gledati iznova.

Citati

.

– Zašto nas obilježavate?

– Jer svakom Vrtu trebaju leptiri.

.

“- Nije sve napravio odjednom. Počeo je s vanjskim crtama. Nakon toga je dva tjedna dodavao detalje i boje. Kad je bio gotov, ja sam postala još jedan Leptir u njegovu Vrtu.”

.

.

“Ne zaboravi tko si, ne zaboravi da samo igraš ulogu.”

.

.

“U Vrtu smo sve otupjele na očaj. Baš kao i ljepota, očaj i strah bili su posvuda oko nas.”

.

.

– Voliš li leptire?

Baš i ne, pomislila sam, ali nisam to htjela priznati nekome tko im je posvetio cijelu večer. – Prekrasni su..

-Jesu, ali kao i sve lijepo, ne žive dugo.

.

“Tko zna kako se Leptir zove kad više nije u Vrtu, ali nije ni na slobodi…”

.

“Pravi leptiri mogu odletjeti i pobjeći. Vrtlarovi leptiri slobodni su tek kad padnu.”

.

“Kolekcionari ne dopuštaju leptirima letjeti uokolo. Inače ne bi bili njihovi.”

.

Preporučujem svim ljubiteljima psiholoških trilera… Uživat ćete!!!

Link za kupnju: https://www.hocuknjigu.hr/proizvodi/knjige/knjizevnost/misterije-trileri/vrt-leptira?gclid=CjwKCAiAj-_xBRBjEiwAmRbqYt3UWG10FgtH8cMDdKFkv1nptTwpSvFmb7v7GmdkteZcg_-FfysPPRoCzg8QAvD_BwE