recenzije · vorto palabra

Podzemna željeznica ★ Colson Whitehead

Izdavač: Vorto Palabra

Ocjena: 5/5 ★★★★★

Prevela: Petra Pugar


Dvije stvari nekad su me znale ostaviti bez riječi: empatija i humanost kod životinja i zvjerstvo i okrutnost kod čovjeka. Danas me više ništa ne iznenađuje…

“Bijelci su u ovu zemlju došli radi novog početka i kako bi pobjegli od strahovlade svojih gospodara. No ideale koje su postavili samima sebi, zanijekali su drugima.”

O knjizi


Cora je ropkinja na plantaži pamuka u Georgiji. Za sve robove u to doba, i pogotovo tako duboko na jugu, život je pakao, no posebno je strašan za Coru; izopćenica čak i među svojim narodom, polako stasa u ženu, što samo znači da su na obzoru nove nevolje. Kad joj Caesar, nedavni pridošlica iz Virginije, ponudi da zajedno pobjegnu podzemnom željeznicom, razgranatom tajnom mrežom koja odbjegle robove vodi u različita mjesta diljem zemlje, Cora, nakon premišljanja, pristaje na taj strahoviti rizik. No, njihov će pothvat otpočetka poći po zlu; Cora će ubiti dječaka koji će je pokušati zarobiti i potjera za njima razmahat će se u žestokim, smrtonosnim razmjerima. Nju predvodi Ridgeway, lovac na odbjegle robove koji se još nije oporavio od bijega Corine majke Mabel te se zakleo da se neće smiriti dok se ne dočepa bjegunaca, posebno Core. U ingenioznoj zamisli Colsona Whiteheada, podzemna željeznica nije samo metafora za skrivenu mrežu prolaza i doušnika koji robove vode do toliko željene slobode – kondukteri i vozači uistinu upravljaju tajnim prugama i lokomotivama duboko ispod američkog tla. Dok autor fantastično postavlja kulise za prikaz terora koji je crnačko stanovništvo prolazilo u Americi u 19. stoljeću, posebno prije Građanskog rata, njegova naracija nam dočarava američku sagu od brutalnog i prisilnog doseljavanja Afrikanaca do neostvarenih obećanja koji se protežu i do današnjih dana. Dobitnik Pulitzerove nagrade i National Book Awarda, bestseler s top liste najprodavanijih knjiga The New York Timesa, uskoro će dočekati i svoju ekranizaciju. Barry Jenkins, režiser Oscarom nagrađena filma Mjesečina, za Amazon će režirati svih jedanaest epizoda nadolazeće adaptacije ovog fascinantnog romana. Podzemna željeznica, u nadahnutom prijevodu Petre Pugar, nevjerojatna je priča o očajničkom putu prema slobodi jedne ropkinje i o povijesti koju dijeli cijeli ljudski rod, ključna za razumijevanje američke prošlosti, sadašnjosti te posljedično, budućnosti.


Moj dojam


U Americi ljude su tretirali kao da su stvari. Troškove su rezali ljudskim životima, npr. svjesno su slali starce na prekooceanski put znajući da ga neće preživjeti. Mlade crnce smatrali su kvalitetnom robom, a robinjice koje su bile u stanju rađati bile su dobar ulog, bile su novac koji je donosio još novca… Ovom knjigom ulazimo u to teško i mračno razdoblje američke povijesti kada je vladao istitucionalizirani rasizam, nejednakost i šovinizam… Knjiga je puna nasilja i krvi i iako je fiktivna priča, ona ne umanjuje stvarnost krvavih zločina koji su u njoj opisani. Whitehead je proveo šesnaest godina u proučavanju američke povijesti prije nego je napisao ovaj roman.

Cora je ropkinja u Georgiji. Corina majka je pobjegla ostavljajući Coru, još kao djevojčicu samu… A Cora kad odraste, na nagovor Caesara, kreće njezinim stopama… Caesar je vidio vlakove, Cora je o njima čula samo priče.

. “Utihnuli su, a tutnjava je prešla u zvuk. Grdosija je stigla u svem svom neobičnom sjaju. Lokomotiva je bila crna, nezgrapna naprava…”
.

I tad započinje “igra mačke i miša”, brutalnog lovca na odbjegle robove i robova koji se žele dokopati slobode…

“Svaka je savezna država priča za sebe. Svaka vrvi mogućnostima, ima neke svoje običaje i navade.”


Whitehead majstorski oblikuje svoje viđenje mučnih scena i vizualizira nam mučnu esenciju te mračne prošlosti ljudske povijesti.

Ova bi knjiga trebala biti jedna od onih obaveznih u školskoj lektiri. Jer, ovo nije knjiga koja prolongira onaj stejtment; “jadni crnci vs zlobni bijelci”, ne, varate se, ova knjiga nije niti u jednom aspektu takva iako joj je u fokusu upravo borba za slobodu sputana rasizmom. Dakle, u ovoj knjizi osim problema rasizma imamo i sveopći problem nedostatka “ljudskosti”, pa tako imamo mnoge bijelce koji pod cijenu vlastita života pomažu crncima, imamo crnce koji ubijaju crnce i crnce koji siluju crnkinje… Dakle, kako vidimo, nisu samo bijelci u fokusu kao negativci nego je fokus općenito na manjaku ljudskosti i empatije u ljudima. Pročitajte ponovno prvu rečenicu ove recenzije i ispod nje, citat iz knjige… U ovoj knjizi, kako i u životu, imamo začarani krug zlodjela, zlo koje veže drugo zlo na sebe i tako u beskraj. Konkretno ovdje, zlo započinje time što su bijelci bježeći od vlastitih tirana postali tirani drugima, a ti drugi svojima… Zlo se niže na zlo kao efekt krugova koje bačeni kamenčić napravi na površini mirne vode…

Koliko god da je ovu knjigu teško čitati zbog mučne atmosfere i teških tema, ipak smatram da ponekad treba stisnuti zube i baš  fino sjesti i pročitati ovakvu literaturu kao podsjetnik na sva zla koja su ljudi u stanju učiniti jedni drugima.

“Prije nego što sam došao tu, ja nikad nisam vidio rulju kako kida čovjeku ud po ud. Jednom kad to vidiš na vlastite oči, prestaneš govoriti što su ljudi kadri učiniti, a što ne.”

Mnogi opisi su toliko slikoviti da čitatelj ne može ne pomisliti da bi se autor dobro prilagodio i horor žanru:

“Trupla su visjela s drveća poput trulih ukrasa. Neka su bila gola, neka djelomično odjevena, hlače su im se crnjele na mjestima gdje su ispraznili crijeva kad su im se slomili vratovi.”

Vrijeme koje opisuje bilo je surovo (nije nešto puno bolje ni danas) … Doktori su provodili eksperimente na ljudima (kao što sad provode na životinjama)… A svako porobljavanje i zlostavljanje drugih živih bića, bilo ljudi ili životinja, kad tad dođe na naplatu. Tada je izražen bio rasizam, u mnogim zemljama još je  i danas prisutan šovinizam, ali gotovo cijela planeta je preplavljena specizmom.

Davno je Leonardo da Vinci rekao; “Probudio sam se samo kako bi vidio da svi ostali još uvijek spavaju.” i “Doći će vrijeme kada će ljudi ubijanje životinja promatrati istim očima kao i ubojstvo čovjeka. Onaj tko ne cijeni život, nije ga ni zaslužio.” 

Pitagora mnogo prije njega je govorio: “Sve dok ljudi budu ubijali životinje, ubijat će i jedni druge. Uistinu, onaj koji sije sjeme smrti i boli ne može požnjeti sreću i ljubav.”

Svi svjetovni genijalci bili su godinama ispred svog vremena i zalagali se za jednakost svih živih bića (Tesla, Edison i mnogi drugi znanstvenici, pisci, filozofi i umjetnici) … Einstein je jednom izjavio: “Naš zadatak mora biti da se oslobodimo… širenjem kruga samilosti na sva živa bića i svu prirodu i njenu ljepotu.”…

Svijetu  trebaju mali ljudi koji čine puno dobrih, malih stvari svakog dana. Svijetu treba jedan vlak samilosti i dobrote, jedna tiha pobuna ljudskosti nad klicom zla u ljudima…

Jedina loša strana ovog romana je slabija karakterizacija likova. Ali možda je to i bila namjera autora, to da se ne vezujemo emotivno za neki lik nego na ideju koja se provlači kroz priču. A to je… Sloboda… Težnja za slobodom pršti iz svake stranice… Čak i naslov je sadrži, a naslovnica lijepo ilustrira…

“Ako si bio stvar – kola, konj ili rob – vrijednost ti je određivala mogućnosti.”

U ovoj priči, ustanak jedne jedine robinje u mogućnosti je da rasprši sjeme nasilja i smrti. Bijelci su se s pravom trebali bojati. Svako porobljavanje i nepravda kad tad dođe na naplatu. I tako je i bilo… Jednog dana sustav je pao i završilo se krvlju…

“Cora je ustanke zamišljala kao veličanstvene, krvave bitke koje su se razvijale pod noćnim nebom, osvijetljene velikim krijesovima.”

Whitehead povezuje svjetove vrlo efektno portretirajući neljudskost u svom najsurovijem obliku. Njegove rečenice su mučne, gorke i tjeraju na povraćanje, ali su isto tako britke i moćne  i tjeraju na razmišljanje. Ova knjiga osvojila je Pulitzera. I neka je.

O autoru


Colson Whitehead (1969.), američki pisac, diplomac s Harvarda, tijekom protekla dva desetljeća svog spisateljskog stvaralaštva objavio je osam knjiga, uključujući roman o zombi apokalipsi (“Zona Jedan”), polu-autobiografski roman (“Sag Harbor”) i memoare o njegovom naletu na svijet pokera s visokim ulozima (“Noble Hustle”), no tek objavljivanjem „Podzemne željeznice“ postao je pravi književni fenomen i literarni genijalac


Citati


.


.

“Znala je da bijeli znanstvenici zaviruju ispod površine da bi shvatili kako točno stvari rade. Kretanje zvijezda noćnim nebom, odnos tekućina u krvi. Temperatura potrebna za dobar urod pamuka.”
.

“Oteta tijela koja obrađuju otetu zemlju”
.

“Ajarry je umrla među pamukom dok su se kuglice ljuljuškale oko nje poput površinskih valova na divljem oceanu. Sloboda je bila namijenjena drugim ljudima.”
.

“Ta je lokomotiva bila u stalnom pokretu, a gorivo za njezin neutaživ parni kotao bila je krv.”
.

“Glazba je stala. S vremena na vrijeme rob bi se izgubio u kratkotrajnoj bujici slobode. Obuzet iznenadnim zanosom među brazdama ili dok se trudio razmrsiti niti čudnovatog sna pred jutro. Usred pjesme u toplu nedjeljnu no”. A onda bi došao, svaki put bez iznimke – nadglednikov povik, poziv na posao, gospodareva sjena, podsjetnik da je ljudsko biće samo na trenutak u vječnosti robovanja.”
.

“Mrtav crnac postao bi ljudsko biće. Tek tada bio je jednak bijelcu. “
.


“Poželjela je skočiti uvis da dohvati sive oblake koji su se uskovitlali iznad nje. Jesu li piramide visoke poput ove zgrade, jesu li faraoni nekoć sjedili na vrhu i gledali dokle im seže kraljevstvo, i jesu li i oni shvatili koliko je svijet malen kad ga pogledaš s prave udaljenosti?”

.

“Ako želite doista upoznati ovu naciju, morate se ukrcati na vlak. Pogledajte van kad budete prolazili, i vidjet ćete pravo lice Amerike.”


.

“Veliki duh živio je u svim stvarima – zemlji, nebu, životinjama i šumama – protjecao je kroz njih i povezivao ih božanskom niti.”

.

“Nikad nisam vidjela bijelca kako bere pamuk.”

.



.

“Neki bi slobodu nazvali najdragocjenijom od svih valuta.”

.




.

Dakle… Ovo nije knjiga gdje ćete se stopiti s glavnim likom i proživljavati njegove emocije kao svoje, ali je knjiga koja će u vama zasaditi ili zaliti sjeme empatije i solidarnosti i u vas usaditi ili učvrstiti temelje koji počivaju na jednakosti svih kao i ideji slobode koja treba biti esencija svakog društva…
Preporučujem svima, jer ova knjiga sa svojom koreografijom mučnih scena zaista budi uspavano sjeme empatije u ljudskim srcima.


Link za kupnju: https://znanje.hr/product/podzemna-zeljeznica/284706