recenzije · stilus knjiga

Sanjari i borci ★ Ingrid Divković

Izdavač: Stilus knjiga

Ocjena: 5/5 ★★★★★

Službena web stranica: INGRID DIVKOVIC

Facebook: Ingrid Divković

Instagram: ingrid_divkovic

Za njezino pero kažu da je šarmantno, oštro, lucidno, puno života… Isto tako, za pero kažu da je snažnije od mača. Dokaz toj tvrdnji je i knjiga koja je pred nama. Ingrid je i sanjar i borac u isto vrijeme, a oboje možeš biti jedino kada spoznaš tu suptilnu moć u sebi, tu tihu snagu riječi kojima nadahnjuješ i budiš istu tu moć u drugima… Jesi li ti Sanjar? Jesi li Borac?

O knjizi

Zbirka autorskih tekstova u kojima autorica piše o ljubavi, samopouzdanju, snovima i strahovima s kojima se u životu susreće svaka žena. Poetičnim stilom, Ingrid nas vodi kroz labirinte autentičnih, ali često proturječnih, osjećaja i misli te nam pruža poruku nade.

Moj dojam

Knjiga me je posebno dotakla u nekim aspektima moje duše koja se poistovjetila sa drugom (autoričinom) dušom koja se je kroz trnje života probijala istim onim “hsp” alatom i na štitu nosila svoje srce. Biti Sanjar i biti Borac uistinu je naporno, pogotovo za hipersenzibilnu osobu (kakva je autorica, a kakva sam i ja sama), ali to je ono što je i istinski potrebno svakoj ženi koja želi izgraditi sebe kao osobu i ostvariti svoj puni potencijal.

U knjizi se, između ostalog spominje i važnost čuvanja našeg jezika kojem prijeti izumiranje. Vjerujem da je Ingrid na neki način bila nadahnuta jednom (vjerujem, našom zajedničkom) divnom profesoricom koratistike koja je nas sve, nadobudne studente prepune američkih kratica, krilatica i slengova, uporno pokušavala osvijestiti o važnosti čuvanja i upotrebljavanja našega jezika.

“Naime, svakog trenutka čak 13 europskih jezika može izumrijeti, a u neposrednoj opasnosti od svakog nestanka nalaze se čak 33 jezika Europe, među kojima se nalazi i hrvatski. (…) Pod utjecajem svakakvih influencera na internetu, gube se izrazi i njih zamijenjuju engleski izrazi i kratice, i to u njihovoj izvitoperenoj varijanti.”

No vratimo se Sanjarima..

Vratimo se Borcima…

Svaka od nas je i sanjiva uspavana ljepotica i naočiti princ koji siječe trnje da bi probudio svoju voljenu (sebe). Svaka od nas je i ona zlica koja ju je (sebe) prevarom navela da se upikne na kolovrat i zaspe u stoljetni san. Da. Svaka od nas sva tri aspekta nosi u sebi i na nama je da uzmemo pero i napišemo vlastitu bajku. Baš kao što je to učinila i kao što to još uvijek čini Ingrid. Na nama je da se latimo i pera i mača i probijamo kroz trnje života te poljubcem prave ljubavi probudimo sebe same kao i ljubav prema sebi i u sebi… Dovoljno smo godina bili zlica koja je držala samu sebe u stoljetnom snu. Dovoljno dugo smo bili pasivni spavači. Neosvješteni Sanjari…

Vrijeme je za prave snove. One koje sanjamo kad se oči otvore.

Ništa vas ne priječi da već od danas počnete živjeti svoje snove. Ingrid vam tu pomaže postavljajući mnoga zanimljiva pitanja koja poput ključa otključavaju blokade vaših nametnutih samoograničenja. Stvarno, razmislite malo… Što biste učinili da sutra dobijete iznos novca koji ne možete potrošiti ni da živite nekoliko ljudskih života? Što biste prvo napravili? Čime biste se bavili?

… i na kraju, što vas sprječava da ne počnete neke stvari raditi već sada u okvirima vlastitih mogućnosti?

O autorici

Ingrid Divković je mlada predstavica nove generacije duhovno osviještenih žena koje stvaraju da bi spoznale sebe, ali i svijet oko sebe. Za sebe kaže da je obična žena koja kroz život korača desnom polutkom sanjara i lijevom polutkom borca. Ova duhovna ratnica živi i stvara svoju “Prozu za dušu” u svom rodnom gradu Rijeci. Više o njoj možete saznati u intervjuu koji smo nedavno imali s njom :
http://mknjiski.blogspot.com/2019/01/ingrid-divkovic-interview-fotografija.html

Ingrid nikako nije ono što drugi očekuju da bude, još je. Manje ono što očekuje od sebe same. Rođena Riječanka bosanske krvi svoj život ne može zamisliti bez knjiga, mora… Po vokaciji – profesorica, po sudbini – spisateljica, po emociji – nepopravljivo emotivna, po razumu – apolitična, ali direktna, po životnom opredjeljenju – sanjar i borac u isto vrijeme.

Prelistajte i druge naše recenzije ove divne autorice:

Živi mi se

Knjiga za Divlju ženu

.

Čast i radost su mi bile upoznati divnu Ingrid, ispijati čaj s njom. Ona je jedna predivna mlada žena iz koje zrači pozitivna životna radost. Njezina prisutnost je poput sunca… Grije dušu i osvjetljava put drugima…

Citati

.

“Neka djeca žive u realnosti. Druga se utope u mašti.”

.

“Nema potrebe da privlačiš pažnju. Ako si posebna, to se vidi i u tišini.”

.

“Život je ples, sve ostalo je – udaranje u zid.”

.

.

“Ja neću imati s kime ostati mlada ako svi ostarite.”

.

“Što bi radila da dobiješ priliku do kraja života ne raditi ništa?”

.

“Koliko novca nam je potrebno da krenemo pomagati ljudima oko sebe? Moramo li imati milijune da nekome poklonimo svoje vrijeme, svoj osmijeh, svoju nadu i toplu ljudsku riječ? Moramo li otići u Afriku da bismo se nazvali misionarom? Ili otvoriti dom za nezbrinutu djecu da bismo se osjetili dobrotvorom? Čije dopuštenje trebamo da počnemo volontirati ako to želimo? “

.

.

“Ako ste osoba koja ne voli horor-filmove, smeta vam glazba koju netko sluša u sredstvima javnog prijevoza, a čujete je iz slušalica, možda ste HSP, hioersenzibilna osoba… Za nju su karakteristični duboka obrada informacija, pretjerana podražajnost, emocionalna reakcija i empatija te snažna osjetila. Hipersenzibilni ljudi su rođeni bez prirodnog oklopa. Može ih se uznemiriti čak i kad im netko stoji preblizu i time ulazi u njihov osobni prostor.”

.

“Tko bi rekao da će doći vrijeme kada će ženama biti važnije što nose na sebi nego u sebi.”

.

“Osjećam.

Trebalo bi.

Znati živjeti.

Više u svojoj koži.

Manje u tuđim očima.”

.

.

“Još uvijek se rasplačem u sekundi. Ko dijete. Još uvijek mi je stalo do svakojakih budalaština i sitnica. Onoga na što mnogi ni ne obraćaju pažnju. Još uvijek se naživciram zbog stvari koje me se ne tiču, ali koje me na neki čudan način pogađaju. Još uvijek pucam na svaku glupost i ne znam začepiti kada treba. Pustiti pa otpustiti. Učim to. Još uvijek. Još uvijek zalutam u vlak emocija koji ne vodi nikamo, doli u bol. Još uvijek čitam. I još uvijek mislim da likovi iz knjiga zaista postoje. Još uvijek se guram. Kroz život. Manje kroz gužvu i redove. Još uvijek se palim na dobrotu. I dobre ljude. Na zagrljaje, oproste i druge prilike. Još uvijek me razveseli ljetni pljusak i iznenadna nevera. Ne znam, valjda volim sve što je nemirno. Još uvijek sanjam, smijem se i tražim. I još uvijek osjećam. Cijelim bićem. Da ono što volim zaista jest sve što imam.”

.

“Lako je ići ljudima niz dlaku. Prosipati ruže tamo gdje je već odavno izraslo cvijeće. Teško je ići protiv ljudi koji za sobom ostavljaju korov, koji tu nepoželjnu dlaku neodobravanja i mržnje nalaze u svima osim u sebi. I koji bez te iste dlake, dok je ne nađu, ne bi uspjeli preživjeti. Jer, život im se nekako svodi baš na to da čitavu svoju egzistenciju provedu u traženju onoga što će ih odvojiti. Učiniti većima od drugih. Jer veličina njima jest bitna. Toliko da zaboravljaju da su najveće veličine one u grudima…”

.

“I ono najvažnije. Ne gledaj druge. Ne uspoređuj se s drugima. Učini najbolje što možeš, s onime što imaš. Probudi zaspalog heroja u sebi. Zagrli život. I vjeruj u sebe!”

.

“Onaj tko ne ponizuje sebe, nikada neće poniziti ni drugoga. Onaj tko se naučio boriti, nikada neće reći da je drugome sve što ima palo s neba. Onaj tko se trudi stvoriti nešto, nikada se neće radivati kada se tuđe kule nenadano sruše. Onaj tko vjeruje u vlastiti let, vjerujem u to, nikada neće biti uznemiren tuđim krilima.

.

“Ne zna balkanizam šta je to minimalizam.”

.

“Nikada se nisam bojala prići napuštenom psu, naprotiv, prilazila sam im prije nego napuštenom čovjeku.”

.

“Nije šutnja uvijek zlato. Nekad je šutnja otrovnija od svega.”

.

“Zaslijepljeni od svjetlosti ekrana, tumaramo u ekstazi doživljaja koje nikada doživjeli nismo.”

.

“Ne. Ne razumijem površno razmišljanje. Odbijanje da se postavljaju pitanja. Ne razumijem buku i kič. Neljubaznost i samodopasnost. Ne razumijem zašto bi me netko, tko god bio, imao potrebu gledati s visoka. Ne razumijem afektiranje i glumatanje. Život u sjeni lažnog imidža. Ne razumijem zašto se palimo na zabavu, a bježimo od tišine. I zašto težimo stvarima koje će samo na čas utažiti naša nezasitna nepca taštine. Ne razumijem zašto bježimo od jednostavnosti, poniznosti i skromnosti. Zašto se kitimo tuđim perjem i fasadama… “

.

“Kada te ne razumiju, odbijaju te…

Kada te ne vole, ogovaraju te…

Kada te se boje, zatvaraju ti vrata…”

.

“Ugradi u sebe velike misli, velike ljude, velike ljubavi. Otkači od sebe. Mala srca, male taštine, male laži. Čisti, kidaj i skidaj sa sebe sve one blatnjave iluzije i urasle crnine. Čitaj. Jer je duboko. Vježbaj. Jer je snažno. Diši. Jer je čisto. Ne lomi se. Osjećaj sebe. Ne trudi se baš sve razumjeti. Toliko je smisla u nerazumnom. Udubi se u sebe. Otkrij se pokrivena. Ako te pročitano uzdrma, ne bježi. Ako te zaboli, ne bježi. Zastani i udahni. Zastani i uči. Predaj se životu. I jači su se predali. Nećeš kada se predaš izgubiti ništa. Hoćeš kada se predaš dobiti sve. Riskiraj i pucaj na veliko. Ono najveće. Ali ostani čovjek koji primjećuje i cijeni ono malo. Ono najmanje.

.

“Treba rušiti predrasude, a ne ljude.”

.

Preporučujem toplo svim uspavanim, sanjivim ljepoticama, svim onim tihim, snažnim ratnicama koje kroz trnje života idu srcem na štitu i čistinom svoje duše… Namaste!

Link za kupnju knjige: https://www.hocuknjigu.hr/proizvodi/knjige/publicistika/popularna-psihologija/sanjari-i-borci?gclid=Cj0KCQiAsbrxBRDpARIsAAnnz_Nz1gCjJYNgVL_FpGcqWVdpXZQqiN8HzaqKaE1pxbvtq_u37EnBoGMaAnaxEALw_wcB