Nekategorizirano

Nisu moje bebe ★ Melanie Golding

Izdavač: 24sata Knjige

Ocjena: 4/5 ★★★★

Prevele: Tea Tosenberger, Sanja Gjenero


Napeto, jezivo, psihotično štivo nadahnuto najmračnijim bajkama.

O knjizi


Svi tvrde da je Lauren Tarner iscrpljena, da joj je potreban odmor. I, u pravu su; uz novorođene blizance Morgana i Rileyja nikada nije bila umornija. Ali zna što je vidjela; te noći kada je rađala, u njezinoj je bolničkoj sobi nepoznata žena pokušala uzeti njezinu djecu i zamijeniti ih sa svojim… stvorenjima. Ipak, kada je policija pristigla, nije pronašla nikoga. Svi, od njezina doktora pa do supruga, smatraju da Lauren umišlja stvari. Nakon mjesec dana, jednog sunčanog jutra, Lauren je u parku nakratko izgubila blizance iz vida. No, kada su pronađeni, nešto je s njima bilo drukčije. Bebe su izgledale kao Morgan i Riley – svima osim Lauren. Dok su svi slavili njihov sretan pronalazak, Lauren je vrištala: „Ovo nisu moja djeca!“ Odlučna vratiti svoju pravu djecu, Lauren nezamislivo riskira. Ali, ako je u krivu oko onog što je vidjela… napravit će najveću pogrešku u svojem životu.

Moj dojam


Pojedina poglavlja su oplemenjena predivnim citatima iz narodnih bajki. Najviše uvodnih isječaka imamo iz Irskih bajki i narodnih priča, W. B. Yeatsa.

“Bili jednom muškarac i žena koji su živjeli zajedno u kolibi na padini planine. Imali su bebe blizance…”

Pa, kaže autorica: “Oduvijek sam voljela narodne priče i bajke. Dječja razbibriga koja se nastavila i u odraslu dob, možda, ali ako ih dovoljno pročitaš, shvatiš da zapravo nisu za djecu. Kad su se pojavile priče o zamjenama, u vrijeme mnogo prije našeg suvremenog razumijevanja psihjatrije, dale bi objašnjenje za rijetku vrst mentalne bolesti. Odgovarale su na pitanje: Zašto bi majka mislila da su njena djeca zamijenjena iako su, svima drugima, izgledala posve isto kao prije? Danas se zna da je postporođajna psihoza privremeno stanje. A opet, to je možda samo nagađanje. Nitko to ne može sigurno znati. Ima onih koji vjeruju da vile postoje, samo su izvan našeg vidokruga… Ima onih koji bi vam rekli da morate jednim okom gledati svoju djecu, a drugim plemstvo, jer katkad kradu bebe, ostavljajući na njihovu mjestu svoje bebe.”

Otkud da započnem?

Za početak – naslovnica. Naslovnica je baš ono nadahnuta  mračnim bajkama iz davnina. Divna je i stravična u isto vrijeme.  A sad…

A sad o priči koja se krije u tim creepy koricama…

Je li priča mračna?

Hell yeah!!!

Je li uznemirujuća?

F* yeah!!!

Je li jeziva?

Zavuče ti se pod kožu…

Što još?

Misteriozna, mistična, spooky & weird psihološka fikcija koja se poigrava s našim umom.

Priča koja te neprestano njiše između vjerovanja u folk legende i između vjerovanja u znanstvene psihologijske činjenice.

Možda je Lauren samo depresivna i umorna, pa joj se miješaju noćne more sa realnošću? A možda se tu ipak krije nešto mračnije?

Who knows?

Je li riječ samo o postporođajnoj depresiji ili ipak…?

Hmmm…

Atmosferično!!! Jezivo!!! Proganjajuće!!! Horror bez prolijevanja krvi… Zavuče vam se pod kožu i uvuče vas u priču…

Prava pravcata moderna noćna mora!!!

Majka koja je možda psihotična ili možda zaista vidi stvari opisane u legendama… Muž koji “čvrsto stoji na zemlji” i intuitivna detektivka koja ništa ne prepušta slučaju, glavni su likovi. Uz atmosferičnost opisa, realizam ukršten sa fantasy folk elementima, spisateljica je priču držala čvrsto u realizmu i sa mnogim opisima policijskih procedura.

Što još reći?

Hmmm… Da, ovo nije priča za novopečene majke…

I za kraj, ne, nije ovo (samo) fantasy, i ne nije ovo (samo) triler… Ali u neku ruku jest oboje odjednom… Spisateljica je ovom pričom sagradila most između jednog i drugog… Sa mnogim umetnutim horor elementima posuđenima iz najmračnijih folk predaja, “Nisu moje bebe” vješto balansira između psihološkog trilera i fantasyja

A završetak…

Završetak nas ostavlja u čudu…


O autorici


Melanie Golding diplomirala je na sveučilištu Bath Spa. Tijekom života bila je zaposlena na farmi, u tvornici, kao dadilja i kao učiteljica glazbene kulture. Unatoč raznovrsnim poslovima, uvijek je pisala. Posljednjih je godina osvojila nekoliko državnih natjecanja u pisanju kratkih priča. Nisu moje bebe njezin je prvi roman, a na filmu će ga prikazati Free Range Films.


Citati


“U njezinim se rukama nalazio prikaz koji je na prvi pogled izgledao poput onih koje je voljela njezina baka. Prikazane životinje bile su glodavci s dugim mračnim licima: štakori. Majka štakor nosila je pregačicu s valovitim rubom, a otac je nosio poslovno odijelo i pušio lulu. Majka je prikazana u trenutku kada je posluživala ocu komad torte dok su mali štakori promatrali. Identična djeca štakori. Blizanci.”
.

“Zatvorila je vrata i uzela je Cyndynu vrećicu, zaintrigirana starom knjigom u njoj. Naslov na prednjoj strani izlizao se, a zlatna su mu slova izblijedjela, ali još su se mogla čitati. Priče o blizancima: Zbirka narodnih priča o blizancima i dojenčadi iz cijeloga svijeta. Otvorila ju je i preletjela stranicu sa sadržajem, a dok je to činila, želucem joj se proširio hladan strah. Ondje je, crno na bijelo, staromodnim slovima netko naveo svaku njezinu noćnu moru:

1. Izgubljena djeca
2. Siročad
3. Sumnjive smrti
4. Nemarni roditelji
5 Blizanci i kletve

.

“To što je opet ugledala one sjenke na podu rodilišta nije bilo ništa manje uznemirujuće, osobito zato štonse nije ni malo približila spoznaji jesu li to zbilja sjenke ili tek pogreška u zapisu.”

.

“U prošlosti se liječila od depresije. Kad je umrla njena majka, neko je vrijeme bila depresivna. Osim njena oca, s kojim nikad nije bila bliska, i bake u Škotskoj, ja sam jedina osoba koju ima na svijetu. Zato je važno da mi vjeruje, posebice kad joj nije dobro. Halucinacije koje je imala u bolnici, brkala je snove sa stvarnošću.”
.

“Ključno je ostati usredotočen – više si ne može dopustiti ni jedan pogrešan potez. Morgan i Riley su negdje vani, čekaju da ih spasi, a ona je jedina znala istinu o onome što se događa. Stvorenja u tijelima Morgana i Rileya zavsrala su sve osim nje. Shvaćala je zašto; ni sama ne bi povjerovala da se to nije događalo baš njoj.”

.

“Moji blizanci, moje bebe, sigurni su ovdje sa mnom, ali ona pokušava otključati vrata izvana, pokušava uzeti moje bebe, zar ne razumijete? Pomozite mi!”

.

“Zvuči poput bajke. Sjeća se priče iz jedne stare knjige koju smo imali kao djeca pa je to pomiješala sa stvarnim životom. Misli da se njoj dogodilo…”

.

“Koja knjiga?”
“Bila je jedna iz koje nam je katkad čitala. Narodne priče o blizancima. Sadržavala je cijelo jedno poglavlje o zamjeni beba. Mrzili smo je. Možete to zamisliti? Ta me knjiga još uvijek proganja.

.

Pa, što čekate? Zgrabite knjigu i počnite okretati stranice jer jednom kada krenete, nećete se moći zaustaviti dok priču ne privedete kraju. I dugo nakon što je pročitate, njezini elementi proganjat će vas još neko vrijeme…

Upozorenje: žene koje su tek postale majkama, ne bi trebale čitati ovu knjigu.


Link za kupnju: https://www.hocuknjigu.hr/proizvodi/knjige/knjizevnost/misterije-trileri/nisu-moje-bebe