24sata knjige · recenzije

Sve što kažeš ★ Gillian McAllister

Izdavač: 24sata Knjige

Ocjena: 4/5 ★★★★

Prevoditeljica: Jelena Pataki

O knjizi

Kraj je večeri. Na putu ste kući. Čujete zvuk kojeg se svaka žena pribojava. Korake iza vas. Sve brže i bliže. Sigurni ste da je to on. Čovjek iz kafića koji vam nije dao mira. Odlučite se na brzu reakciju. Okrenete se. Gurnete ga. Vaš progonitelj padne niz stube. Leži nepomično, licem okrenut prema tlu. Što sad? Čekati dolazak policije. Čekati osudu ili pravdu. I nadati se da će vaš suprug, obitelj i prijatelji, svi koje volite, biti uz vas. Ili…Pobjeći. Šutjeti. Nehotice ste to učinili. Bili ste preplašeni, reagirali ste impulzivno. Nitko nije vidio. Nitko nikada neće znati. Ako odete sada. Ako zadržite tajnu. Zauvijek. Što biste učinili?

Moj dojam

Priča je smještena u London i bačena u spektakularnu moralnu dilemu.

Možda ćete biti zbunjeni konstrukcijom knjige, jer poglavlje za poglavljem isprepliću se dvije priče u jednoj knjizi, ali to ni malo ne umanjuje znatiželju virenja u ljudsku psihu razbuktanu nemilim događajem.

S jedne strane imamo “BIJEG”, a s druge strane imamo “PRIZNANJE” i krećemo usporedno (s glavnom protagonisticom) u oba pravca.

Mnoge knjige danas nose naziv “psihološki triler”, ali malo je njih koje to uistinu jesu. Ovo je jedna od tih knjiga.

Joanna Oliva, glavna protagonostica, je uplašena, ranjiva, pretjerano maštovita i paranoična ženskica. Takvu ju upoznajemo, ali kako taj jedan, nesretni, presudni događaj pokrene lavinu situacija u dva kolosijeka, mi otkrivamo slojeve iste osobe koju onda krase neke sasvim drugačije osobine, pa tako upoznajemo Joannu kao manipulativnu, podmuklu, sebičnu i paranoičnu.

Cjelokupna priča je pisana iz njezine perspektive, a kako doznajemo da njoj mašta radi sto na sat i da ima tendenciju za izbjegavanje svega što se mora, teško nam je dokučiti gdje u priči počinje stvarnost, a gdje se isprepliće njezina mašta.

Osobno, uopće mi se ne sviđa Joanna. Ide mi beskrajno na živce, ali radnja knjige je pregenijalna kao i tema koja se obrađuje u dva kolosijeka.

Ovo je provokativna priča o lažima, tajnama, vezama, opraštanju, krivnji i o donošenju pravih odluka.

Hmmm… Bilo bi zaista zanimljivo čuti diskusiju knjigoljubaca na ovu temu, pa bi ovo vjerojatno bio genijalan izbor za book club.

Trenutak impulzivnosti, sekunde koje istječu dok pokušavate donijeti odluku koja će vam nepovratno promijeniti život…

Istina ili bijeg?

Što biste vi učinili?

O autorici

Gillian McAllister britanska je spisateljica najpoznatija po romanu Everything But The Truth koji se našao na nekoliko ljestvica najprodavanijih knjiga.

.

Citati

“Zaputim se prema kanalu i prijeđem plavi most od kovana željeza. Podsjeća me na igralište u školi. Prstima prelazim prečkama. Sablasno je. U blizini nema nikoga. Kiša malčice ojača, a vjetar me propuhuje. Tada ih začujem. Korake. Sigurno umišljam, zar ne? Zastanem. Ipak, ne. Čuju se. Teški bat koraka. Mogla bih se okrenuti i vratiti u bar. No, je li bar siguran? Što učiniti, zateknem samu sebe kako razmišljam, kada mislite da vas netko slijedi pustim kanalom? Kada možete postati statistika, novinski članak, tragedija?

Ništa. Tako glasi odgovor. Produžite. Nadate se.

Nikad nisam mislila da bi se takvo što moglo dogoditi. Pretpostavljam da se zato ponašam kao u filmu: nemam pojma što bih drugo. Zastanem, načas, iskušavajući ga, pa zastanu i njegovi koraci.

Ponovno krenem, ovoga puta sporije, pa čujem kada i on krene. Mašta mi se da u trk poput sprintera na početku utrke, pa uskoro ne znam što je stvarnost.”

.

.

“Ulična rasvjeta previše je jarka, odražena stotinu puta u svakoj kapi maglovite kiše. Vidim vlagu na betonskim stubama poput tisuća graški znoja. Jedino na što se mogu usredotočiti u kišnoj izmaglici jesu jarkoplavi mostovi puste Male Venecije.

I on.

Spustim pogled na muškarca, neobično zakrenuta u podnožju stubišta. Nepomičan je. Mogla bih sići i pomoći mu. Nazvati hitnu pomoć. Priznati. Razotkriti se.
Ili bih mogla pobjeći. Sakriti se. Zaštititi se i prikriti.

Skamenjena sam od neodlučnosti. Što će se dogoditi ako ostanem? Ne mogu zamisliti kamo će me odvesti ni jedan put.

Obuzme me neobičan spokoj dok stojim i promatram ga. Kiša se pojača, vlaži mi čelo i lijepi kosu uz lice.

Ostati ili otići. Borba ili bijwg. Istina ili izazov.

Koje od toga?”
.

.

“Reuben se pomakne pored mene. Imamo jeftin madrac, bračni krevet iz Ikee. Čini se malim i kada se pomakne, odskočim kao na valovima. Čita nešto pametno. Neki klasik. Na svijetu ima previše dobrih knjiga da bismo čitali sranja, zna reći, stoga osjećam krivnju kada prokrijumčarim u kadu neki jeftini ljubić.”

.

.

“Ljudi misle da je nježan, sramežljiv, ali eto je: ta čelična srž. U Reubenu nema ni trunke potrebe ugađanja ljudima. To je jedna od prvih stvari koje su me na njemu privukle. Što mi može reći: ne hvala, i ne biti uvredljiv.”
.

“Eksponencijalne su, te moje laži. Počele su jednim dubokim udahom prije nego što sam se okrenula i otišla, a onim izdahom moje su se laži te noći u prosincu raspršile posvuda, poput sjemena maslačka, premda sam mislila da će im biti prehladno da bi proklijale. No evo nas, gotovo je proljeće, a one posvuda iskaču. Lažem Edu. Lauri. I Reubenu.”
.

“Moj čin je poput proždrljiva korova, širi se i ulazi u svaki dio mojeg života.”
.

“Čitavog sam se života tako prokleto bojala toga što svi misle o meni i bila neuspješna u svojem životu, a opet kad sam dotaknula dno – potonula sam tako nisko, puno niže nego od neuspjeha u pogledu diplome – shvatila sam istinu: nitko ne mari za ono što misliš kao što ti sam mariš. Ni približno.

.

“Jedna slika prikazuje skupinu ljudi koja prolazi kroz rampe u metrou. Gotovo je fotografski stvarna. Planovi podzemne mreže na zidu u pozadini, muškarac koji prodaje cvijeće odmah na ulazu u stanicu. Kaputi, kišobrani, ljudi. Pod stopalima su im jesensko lišće i lokve, poškropljene bijelom bojom jer hvataju svjetlo reflektora. Jasno je da bi trebali putovati. Ali svi su ljudi u istome položaju, poput zombija prolaze kroz rampe. Roboti na putovanju.”
.

Kraj je početak. A koji je početak? Je li se glavnoj protagonistici mašta dala u toliki trk da je kreirala dvije životne priče u nekoliko sekundi? Ili nam je autorica ostavila izbor da sami odlučimo koja varijanta nam se više sviđa i što bi mi sami poduzeli?

U ovoj knjizi dobivate dvije priče za jednu cijenu.

Da li preporučujem ovu knjigu?

Apsolutno!!!

Preporučujem svim ljubiteljima dobre” kapljice” pravih psiholoških trilera.

Link za kupnju: https://www.hocuknjigu.hr/proizvodi/knjige/knjizevnost/misterije-trileri/sve-sto-kazes