recenzije · stilus knjiga

Nabor u vremenu ★ Madeleine L’Engle

Izdavač: Stilus knjiga

Ocjena: 5/5 ★★★★★

Prevoditeljica: Ivančica Lovašen
Serijal: 𝘝𝘳𝘦𝘮𝘦𝘯𝘴𝘬𝘪 𝘬𝘷𝘪𝘯𝘵𝘦𝘵, 1. dio

Roman 𝘕𝘢𝘣𝘰𝘳 𝘶 𝘷𝘳𝘦𝘮𝘦𝘯𝘶 američke spisateljice Madeleine L’Engle napisan je davne 1962. godine i tada je osvojio prestižnu nagradu Newbery za najbolji roman za mlade. Prvi je od pet nastavaka koji čine glasoviti 𝘝𝘳𝘦𝘮𝘦𝘯𝘴𝘬𝘪 𝘬𝘷𝘪𝘯𝘵𝘦𝘵 koji se, ovjenčan brojnim književnim nagradama, danas smatra klasikom dječje književnosti.

O knjizi


Jedne hladne olujne noći u malom selu u Sjedinjenim Državama, Meg Murry, njezin mali brat Charles Wallace i njihova mama prime neobičan posjet vrlo neobične strankinje.

Meg je često zamišljena pa u školi baš i ne prati nastavu. Kao i njezina majka i braća, opravdano je zabrinuta za sudbinu svoga oca znanstvenika koji je nestao prije više od godine. Kada se u blizini njezine kuće pojave tri neobične stare gospođe, Meg, Charles Wallace i novostečeni prijatelj Calvin O’Keefe bit će pozvani na najčudesnije putovanje koje možete zamisliti.

Kroz prostor i vrijeme, teserirajući od planeta do planeta, Meg će pokušati pronaći oca i spasiti ga od najgadnijeg mogućeg zla u svemiru – Crnila koje guta svjetove. Ali što jedna obična djevojčica može protiv sile kojoj ni sva dobra stvorenja u svemiru ne mogu stati na kraj?



Moj dojam


Jedne hladne olujne noći…

Tako započinje knjiga i od prve stranice plijeni pažnju čitatelja.

Meg je djevojčica koja je preiskrena i preosjećajna. Ali nitko nije savršen, pa tako Meg mora naučiti obuzdavati bijes, suzbiti nestrpljivost i otpustiti tvrdoglavost, ali ih i pustiti s uzdi kad situacija to nalaže.

Charles Wallace je dječak koji je prepametan. Genijalac koji mora prihvatiti da ne zna baš sve i da se mora čuvati samouvjerenosti i bahatosti.

Calvin ima dar jasnog izražavanja. I on će svoj dar iskoristiti kako bi pomogao u spašavanju Megina oca.Priča je to koja govori o tome da su sve naše mane potrebne ako ih znamo kontrolirati i u pravo vrijeme i u pravo vrijeme primijeniti na pravilan način.

Priča je to o upornosti, ljubavi i samopožrtvovanju.

Radi se o tami u svijetu i o tome da ne možemo jednostavno ništa učiniti, čak i ako se to može činiti zavodljivo laganim.

Radi se i o slavljenju toga tko ste, umjesto da homogenizirate cijeli svijet.

Camazotz, svijet u koji djeca putuju dok pokušavaju pronaći oca, savršen je primjer onoga što se događa kada svi moraju biti poput svih ostalih. Ne samo što svijet čini sivim i dosadnim, već i ljude u njemu čini nesretnima.

Ovo je definitivno priča koju bih čitala svojoj djeci da je imam, jer toliko uči o ljudima, svijetu, percepciji i gledanju izvan površine.

Također, tu se radi i o samilosti i o inteligenciji, kao i o teškim lekcijama koje bi svi ljudi trebali naučiti u jednom ili drugom trenutku svog života.

Sviđa mi se ovakav stil proze, sviđa mi se  autoričina mašta, sviđa mi se kako ona u ovoj knjizi prikazuje interakciju svijetla i mraka, kako objašnjava da je izazov naš način gledanja na svijet i sviđa mi se činjenica da je knjiga ispunjena znanstvenim temama, ali objašnjavana na način kako bi ih i djeca mogla razumjeti.

Autorica je izjavila da je knjiga više puta odbijena, najčešće zato što nitko nije mogao reći o čemu je u knjizi riječ, a izdavači su rekli da djeca nikada neće prihvatiti takve neobične likove – na što je autorica komentirala kako djeca obično percipiraju mnogo više od odraslih.

I bila je u pravu…

Sviđa mi se njezin sam sebi nametnuti visoki standard da ovo učini pričom o djeci za djecu
i za odrasle.

U priču su suptilno utkane finim nitima bezvremenske vrline, ali i mnogo metafizike i fizike:

“Onda si valjda dovoljno naučio da bi znao da tvar nije zgusnuta, je li? Da se ti, Calvin, sastojiš uglavnom od praznine? Da bi se sva tvar iz tebe zbila na hrpu, bio bi velik poput glavice pribadače?”

.

“Meg je shvatila da se još nije do kraja materijalizirala, da je bila svjetlost, a ne tvar i da bi zagrljaj sada izgledao poput zagrljaja sunčeve zrake.”

.


I na kraju ove priče shvaćamo da jedina sila jača od svih sila na svijetu tom jest ljubav. Crnilo “Ono” može biti poraženo samo i jedino – ljubavlju.



O autorici


Madeleine L’Engle rođena je 29. studenoga 1918. i provela je djetinjstvo u New Yorku. U školi, otkrila je da puno više voli pisanje priča, pjesama i dnevnika za sebe umjesto domaće zadaće. To je svakako utjecalo na njezine ocjene koje nisu bile sjajne. Ali nije zbog toga odustala. Navršivši dvanaest godina, preselila se u Francuske Alpe s roditeljima i pohađala engleski internat gdje je njezina strast za pisanjem nastavila rasti. Srednju školu pohađala je u SAD-u, u Južnoj Karolini. Studirala je engleski na Smith Collegeu gdje je imala divne učitelje, upoznala je klasike i nastavila s kreativnim pisanjem. Diplomirala je s najvišim ocjenama, preselila se u New York i pronašla posao u kazalištu. Zbog fleksibilnog radnog vremena, mogla se posvetiti pisanju. Tijekom ovog razdoblja objavila je prva dva romana i udala se za glumca Hugha Franklina. Poslije nekoliko godina tijekom kojih je živjela u malenom selu u Connecticutu, daleko od grada kako bi uživala u obiteljskom životu, vratila se kao majka troje djece u New York, gdje je nastavila spisateljsku karijeru. Preminula je 6. rujna 2007.
Kada je netko upitao Madeleine L’Engle, tada poznatu spisateljicu pripovjedaka i romana za odrasle, zašto povremeno odluči napisati nešto za djecu, odgovorila je: “Kada hoću reći nešto što mi se čini prekomplicirano za odrasle, napišem to u knjizi za djecu. Djecu ponesu nove ideje; ona još nisu zatvorila svojoj mašti vrata i prozore. Uz pretpostavku da je priča dobra…djeci ništa nije prekomplicirano.”



Citati


“Bore se posvuda u svemiru, po cijelom kozmosu, moji dragi, kakav je to uzvišeni i uzbudljivi boj. Znam da je vama teško shvatiti pojam veličine u smislu da je vrlo malo razlike u veličini između najmanjeg mikroba i najveće galaksije. Mislite na taj način, pa vam možda neće zvučati neobično da su neki od naših najboljih boraca upravo s vašeg planeta, a to je tako mali planet, mileni, na rubu malene galaksije. Možete biti ponosni što se tako iskazao.”
.

.

Gospođa Tkoštica je uzela naočale i ugurala ih negdje u nabore svoje suknje. “Nerazboritost Božja mudrija je od mudrosti čovjeka. Zato kažem vam, braćo, da ste pozvani, jer ne pozva Bog mnogo svjetovno mudrih ljudi, ni mnogo moćnih, ni mnogo uzvišenih, već odabra Bog nerazboritost svijeta da posrami mudrost; odabra Bog one slabe na svijetu da posrame moćne. I priproste svijeta, dapače i one prezrene odabra Bog, i stvari nepostojeće da osujete stvari postojeće.” Zastala je i rekla: “Neka pravda pobijedi.”
.


.

“Odjednom su sve tri bile tu. Gospođa Štoštica s naherenim roznim bolerom; gospođa Tkoštica s blještećim naočalama; i gospođa Gdještica tek nešto više od titranja.”
.

.

“Što je to svjetlost? Mi to ne možemo pojmiti. Mi ne znamo kako stvari, kao što vi kažete, izgledaju. Mi znamo kakve su one. Čini mi se da jako sputava to gledanje. Mi ne promatramo stvari za koje biste vi rekli da se vide, nego one koje se ne vide. Zato što je ono što se vidi kratkog vijeka. Ono, što se ne vidi je vječno.”

.

.

“Noć je prošla i sobu je ispunjavala mutna siva svjetlost. No sada je shvatila da ovom planetu nisu potrebne boje, da sivi i smeđi tonovi koji se pretapaju jedni u druge ionako nisu nešto što je živina poznavala, te da je ovo što ona vidi tek majušni djelić onoga što je predstavljalo ovaj planet. Sputana je bila ona svojim osjetilima, a ne slijepa živina jer oni su morali imati osjetila o kojima ona nije mogla ni sanjati.”
.

.

Ničega se ne treba bojati osim samog straha.

.


.


“Misliš li da stvari uvijek imaju objašnjenje?”

“Da. Vjerujem da imaju. Ali uz naša ljudska ograničenja, ne možemo ih uvijek dokučiti. Ali vidiš, Meg, samo zato što ih mi ne možemo dokučiti, ne znači da objašnjenja ne postoje.”
.


Hoće li gospodin Murry biti spašen?

Kako će Charles Wallace pobjeći?

Hoće li Meg shvatiti da jedino snaga ljubavi pobjeđuje zlo?

Hoćete li vi primjetiti da ste matematiku i fiziku teserakta, te teoriju gibanja atoma progutali i ne trepnuvši.

Jesmo li svi mi već sada u kritičnoj poziciji Calvina, Meg i Charlesa Wallacea: suočeni s izazovom koji moramo prihvatiti želimo li pobijediti mračne potencijale svemogućeg stroja?

Što je to mrak? Što je to svjetlost?


Preporučujemo toplo djeci, a pogotovo odraslima… Jer…
Nadamo se da će Stilus prevesti i ostalih 4 nastavka.

Recenzija i fotografije: Martina Semitekolo


Link za kupnju: https://www.hocuknjigu.hr/proizvodi/knjige/knjige-za-mlade/knjizevnost/nabor-u-vremenu?gclid=Cj0KCQjwjOrtBRCcARIsAEq4rW5bo3EvO0quZqVpAU_tQJAPBX34wHmeLKmOUQU_Lsxmc69BtNHtFDEaAjdxEALw_wcB

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s