recenzije · stilus knjiga

Tangerka ★ Christine Mangan

Izdavač: Stilus knjiga

Ocjena: 4/5 ★★★★

Prevoditeljica: Mirjana Čanić

Misteriozna melodrama sa elementima psihološkig trilera pod teškim velom sparine Tangera.

Priča je ovo o opsesiji, paranoji i lepezi raznih psiholoških poremećaja pod gustom maglom hičkokovskih scena.

Kratki sadržaj

Lucy Mason posljednja je osoba koju Alice Shipley očekuje vidjeti nakon što sa svojim suprugom stigne u Tanger. Nakon užasne nesreće u Benningtonu, dvije prijateljice – nekoć nerazdvojne cimerice – nisu razgovarale više od godine dana. No Lucy je ondje i pokušava se pomiriti. Možda bi Alice trebala biti sretna. Još uvijek se nije privikla na život u Maroku, plašeći se lutanja kroz vrevu tangerskih medina po nesnošljivim vrućinama. Lucy, oduvijek neustrašiva i neovisna, pomaže Alice da se izvuče iz stana i upozna zemlju. No Alice ubrzo počinju obuzimati poznati osjećaji – ima dojam da je Lucy kontrolira i guši na svakom koraku. Tada Alicein suprug, John, nestaje, a Alice počinje sumnjati u sve oko sebe: u svoj odnos sa zagonetnom prijateljicom, odluku da uopće dođe u Tanger te u vlastito stanje uma. Tangerka je izvanredan prvijenac zamršene priče koji priziva uspomene na Tanger iz pedesetih godina 20. stoljeća, s toliko pametnim zapletom da ćete ostati bez daha.

O autorici

Christine Mangan doktorirala je engleski jezik na Sveučilištu u Dublinu na temu gotičke književnosti osamnaestog stoljeća, te magistrirala kreativno pisanje na Sveučilištu Southern Maine. Tangerka je njezin prvijenac.

.

Moj dojam

Naslovnica predivna. Radnja obećavajuća. George Clooney otkupio filmska prava. Scarlet Johansson će glumiti glavnu protagonisticu… Egzotična lokacija. Pedesete godine prošlog stoljeća. Ova knjiga je pravi vremeplov u jedno davno minulo vrijeme jednog vrelinom obavijenog egzotičnog mjesta. Mračna je ovo priča začinjena teškim začinima psiholoških previranja i hičkokovskim scenama.

Zvuči primamljivo, zar ne?

Prvo da pohvalim obje naslovnice. I onu izvornu verziju i našu narančastu verziju. Inače naginjem Stilusovim naslovnicama, jer su se do sad uvijek pokazale puno ljepšima od izvornih, ali u ovom konkretnom slučaju, moram priznati da mi je originalna naslovnica sa poznatom fotografijom Suzy Parker slikanom u Maroku 1953. godine, puno elegantnija i intrigantnija od naše narančaste verzije.

No… Ajmo malo o radnji…

Započinje bombastično…

Sredinu malo teže progutaš što se radnje tiče (koja je usporena i koncentrirana na unutarnje monologe i dijaloge te psihološka previranja).

A onda dođeš do… mlakog kraja sa mnogo upitnika iznad glave na koja nisi dobio nikakav odgovor.

Upravo su živopisni opisi Tangera i okolice ono što doprinosi nevjerojatnoj ljepoti i atmosferičnosti ove knjige-vremeplova i samo radi njih potpuno vrijedi knjigu imati u svojoj zbirci. Opisi su očaravajući. Ali…likovi i radnja kao i mnogo nedorečenosti pokvarili su mi dojam koji je mogao biti top topova, jer je sve išlo u tom pravcu od samog bombastičnog starta.

Priča je pisana iz ugla dviju glavnih protagonistica (ili antagonistica?!?) – jer još uvijek se ne mogu oteti dojmu da u cijeloj priči ne postoji niti jedan pravi heroj priče (neki lik kojeg zavoliš, s kojim suosjećaš i s kojim se možeš na neki način povezati).

Alice i Lucy, obje zvuče kao jedna te ista osoba koja ima neka ozbiljnija psihička oboljenja. U prilog tome ide bezbroj nijansiranja njihove psihe kroz razne situacije, monologe i dijaloge. Priča mi se činila kao da ima taj big twist moment. Bio sam gotovo siguran da sam sve prokužio, a onda kad sam preletio i zadnju stranicu, shvatio sam gorku istinu – da big twist moment ne postoji u ovoj priči.

Bar mislim da ne postoji… Osim ako nije zamaskiran tom vrelinom Tangera, pa sam dok sam čitao imao fatamorgane i pol’knjige možda nesvjesno preskočio? Hmm…Nope! Prilično sam siguran da moj OKP ne bi dozvolio da propustim niti jednu jedinu stranicu…

S jedne strane, priča je pisana previše suptilno uz mnogo pitanja koje iskrsnu i ostanu visjeti neodgovorena do, s druge strane, previše nepotrebnih odugovlačenja posve bespotrebnih unutarnjih monologa i dijaloga.

Ipak, do samog kraja sam se nadao da ću u nekom trenutku ili na kraju doći do tog ključnog “aha” trenutka… i tu dolazimo do najvećeg problema ove knjige… Ostajemo pomalo zbunjeni. Puno nelogičnosti i puno neodgovorenih pitanja motaju nam se po glavi. Svi zapleti ostaju visjeti u zraku nedovršeni i nerazjašnjeni. Vapimo za odgovorima. Ne dobivamo ih ni nakon drugog preletavanja već temeljito pročitanih stranica.

Ovo je trebao biti izvrstan psihološki triler, ali ili sam ja totalni bedak, pa nisam niš skužio ili je spisateljica zbilja ostavila previše pitanja i gotovo niti jedan odgovor. Sve je moguće, i to da sam ja bedak koji pojma nema i to da je Manganica malo pre-zapetljala priču, pa, budući da joj je ovo prvijenac, i sama se možda malo pogubila u cijeloj toj priči. Ili joj je sparina Tangera udarika u glavu. Nije lako toliko putovati, pa čak ni u mašti.

Niže dolje navodim nelogičnosti kojima sam si razbijao glavu satima. Upozoravam vas na spojlere.

“Udala sam se Johna, preselila na drugi kontinent, stotinama i tisućama kilometara daleko od mjesta koje me podsjećalo na njega, na Toma. Ali sad sam znala – prošlost zapravo nikad nije bila prošlost, neću moći od nje vječno bježati, magla me neće zauvijek štititi. “

📸 Suzy Parker, Marocco. 1953.

Dok sam pripremao recenziju “Tangerke” htio sam započeti diskusiju s ljudima koji su pročitali knjigu, jer sam se nakon čitanja iste, dobrih dva sata češao po glavi… Nažalost, nije bilo odaziva na diskusiju o knjizi (možda zbog ovih 40 stupnjeva koje danas prže naš mali komadičak univerzuma)…

Mnogo je pitanja na koja sam ostao bez odgovora… Ovo su neka od njih…

SPOJLERI. 🚫

1. Tko je bio tajanstveni čovjek koji je pratio Alice nakon nestanka njezinog muža i rekao joj da ne upliće policiju? Koja je njegova svrha u cijeloj priči?

2. Je li ljubavnica Alisinog muža zaista pobjegla iz zemlje ili je poginula kad ju je Lucy/Alice (?) gurnula u onoj kavani?

3. Što se dogodilo Johnovom prijatelju Charliju i koja je njegova uloga u cijeloj priči?

4. Što je John uopće radio u Tangeru (posao)?

5. Zašto ona Alisina teta vjeruje svakoj budali osim svojoj vlastitoj nećakinji? I zašto joj nije povjerovala da je Lucy skrivila nesreću s kočnicama kad je Lucy odmah poslije toga netragom nestala i time po svim aspektima postala najviše sumnjiva???

6. Scenu s kočnicama sam pročitao tri puta i sva tri puta sam došao do istog zaključka – neizvedivo!!! (kako je Lucy mogla sjebat’ kočnice na Tomovom autu kad se on upravo bio dovezao i Alice je odmah izjurila iz kuće i utrpala mu se u auto)???

7. Zašto Alice nije učinila najnormalniju stvar nakon što ju je policija uhitila (kraj knjige) i rekla im da dovedu Josepha/Yousseffa kako bi odagnao sumnju s nje (da nije ona “ta” Alice) ?

8. Je li postoji uopće Lucy ili su ona i Alice ista osoba pošto je Alice prezentirana kao osoba ne baš najboljeg psiho-stanja?

Citati

“Ništa nije vječno, Alice Shipley.”

“… sve ono što mi je bježalo, klizilo kroz prste, tračci djevojke koju kao da sam prizvala iz očaja, ali koja nikad nije postala nešto stvarno, nešto konkretno…”

“Ima nešto u vrućim, sunčanim danima što me dovodi do ruba. Stalno imam osjećaj da teturam na rubu litice”. “

“Gradom je, za razliku od Tangera, vladao mir. Nitko nije dotrčao do nas da nam nešto proda, nitko nas nije dozivao iz restorana ili kavana. Tišina je bila avetinjska nakon sve one buke i vreve Tangera. Nisam bila sigurna uživam li. Oduvijek sam mislila da sam stvorena za grad – za mračne i prljave uličice, za danonoćnu kakofoniju zvukova, buku, za teške i počesto nesnošljive mirise te bliskost mnoštvo neznanaca. Chefchaouen je bio sušta suprotnost. Bio je svjetlost, dok je Tanger bio mrak. Bio je prozračan, dok je Tanger bio zagušljiv. Umirivao je, dok Tanger nikoga nije puštao iz svog stiska, nikome nije dopuštao da dođe do daha.”

“Ako niste pametni kod kuće”, rekao je kucnuvši se po glavi, “nećete biti pametni ni ovdje. Ako kod kuće nailazite na neugodnosti, nemojte se iznenaditi ako na iste naiđete i ovdje. I dalje ste ista osoba. Tanger može biti čaroban, ali ni on nije čarobnjak.”

“Jedan od onih savršenih dana u Tangeru, pomisli. Nebo je tamnoplavo, oblaci neobično bijeli. Poželjela je, i ne prvi put, da ih može nekako sve uhvatiti – možda riječima na listu papira ili bojom na platnu – samo kako bi ih mogla zauvijek zadržati uza se. “

“Grad se uglavnom čini poput grozničavog sna, svjetlucava opsjena za koju se gotovo mogu uvjeriti da je jednom bila stvarnost, da sam bila ondje i da su ljudi i mjesta kojih se sjećam bili opipljivi, a ne prozirni duhovi što ih je prizvao moj um.”

“Možeš li povjerovati koliko je ovdje sve plavo?”

📸 Chefchaouen (Pinterest)

“Bilo je nešto opuštajuće u samoći – najzad – među ljudima koje nisam poznavala i koji nisu poznavali mene. Izgubila sam se u bezličnosti svega, ushićena što sam okružena neznacima.”

“Tanger i Lucy su bili isti, pomislila sam. Oboje nerješive zagonetke koje mi nisu dale mira.”

“Tada sam se podsjetila da Alice i ja nismo iste. Bile smo različite i posebne, cjelina samo kad bismo bile zajedno.”

“Bile smo samo dvije žene – jednom bliske, ali različite. Nimalo iste.”

Knjigu preporučam ljubiteljima knjiga poput “Djevojke u vlaku”.

Link za kupnju: https://www.hocuknjigu.hr/proizvodi/knjige/knjizevnost/misterije-trileri/tangerka

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s