Fraktura - najbolja literatura · Nakladnik · recenzije

Kraj gospodina T.Ajne ★ Scarlett Thomas

izdavač: Fraktura

Ocjena: 5 /5 ★★★★★

Prevoditeljica: Ivana Šojat – Kuči

Knjiga u knjizi. Kao da čitate dvije knjige istovremeno. I ne znate koja je od te dvije knjige – bolja.

“Sama je fikcija već ionako nejasna kao pojam. Jesam li ja gospodin T. Ajna? Moram li postati on kako bi knjiga funkcionirala?”


Prije nekoliko godina, moja suradnica Martina prolazila je pored antikvarijata, a znamo svi što se događa kad moljac zuji pokraj prodavaonice knjiga. Naravno, ušla je unutra da izvidi ponudu novih starih knjiga. Prodavač joj je izvadio kutiju novopridošlih knjiga. Jedna crvena knjiga okupirala je pozornost ženskog moljca. Bila je to upravo ova knjiga. A ono što je intrigantno u cijeloj ovoj priči je to da je ona tek došavši doma i čitajući prvih par poglavlja shvatila da je glavna protagonistica knjige na gotovo isti način došla do svog primjerka “Kraja gospodina T. Ajne”. To je bilo prije nekoliko godina. I od tada mi ona ne prestaje tupiti o ovoj knjizi, pa sam je i ja konačno ugrabio u garažnoj rasprodaji Frakture i krenuo na knjišku pustolovinu života.

Kako opisati ovu knjigu? Masterpiece. Awesome mindfuck.

Kako opisati moj dojam? #bookhangover

Od kad se u mojim rukama našla, osjećao sam se začaranim, opčinjenim i uvučenim, baš kao i Ariel svojom ukletom knjigom. Osjećao sam se da padam pod njenom čarolijom.

Svidjelo mi se putovanje kroz alternativne realnosti. Uživao sam u svakoj stranici. Postoje te neke knjige s kojima naprosto klikneš već od prve stranice.

Gdje sam ono stao?

Ah, da… Obećavajuća knjiga od 438 str zadovoljila je očekivanja.

Započinje rijetkom filozofskom knjigom, a završava transformacijom priče u raspravu o umu i materiji.

Pomalo podsjeća na hibrid Matrixa, Cloud Atlasa i Avatara. Scarlett Thomas vješto spaja upravo te djeliće, dakle djeliće Matrixa, Avatar…uz to i komadiće Bing Bang teorije, teorije relativnosti, kvantne fizike i homeopatije. Tu su još utkani i religijski mitovi.

Velika imena koja se spominju u knjizi: Einstein, Heisenberg, Derrida, Baudrillard i Samuel Butler.

Ja, kao nerd s pedigreom moram priznati da sam i sam ostao s upitnicima iznad glave. U pozitivnom smislu.

Filozofska debata kreacionizma i eksperimenti misli su glavni fokus ove knjige upakirane u zanimljivu priču.

Troposfera i pedesis otvaraju brojna pitanja.

Knjiga je vješto napisana, a sama priča je intrigantna i provokativna te tjera na razmišljanje.

Ako volite intelektualne knjige koje su sebi sadrže vatromet teorija i ideja, uz ponešto žestokog seksa i mnogo pitanja koja se otvaraju u umu, ovo je onda knjiga za vas.

Neki ljudi misle da je knjiga pseudointelektualna jer ipak je to fikcija koja koketira sa znanošću i teorijama kvantuma.

Autorica romana zapravo preispituje zakone fizike i dovodi ih u odnos s postmodernim teorijama koje posuđuje od dobro joj poznatih Jacquesa Derride, Martina Heideggera i Samuela Butlera.

O priči

Zamislite priču unutar priče. Tu unutarnju priču predstavljenu u prvobitnoj priči nikad nitko nije pročitao, u tu knjigu nikad nitko nije zavirio, a oni koji jesu odmah potom umrli su ili nestali bez traga. Ta knjiga koja se spominje u priči je toliko skandalozna da je jedina kopija zaključana u Londonu kako bi se spriječilo ljude da ju čitaju.

Eh, sad… Zamislite da jedan primjerak te knjige pronađete u obližnjem antikvarijatu. Biste li ga kupili? Biste li ga pročitali?

Ariel, glavna protagonostica bez imalo razmišljanja bi. U stvari, ona je baš to i učinila.

Ona preko knjige otkrije Troposferu, mjesto na kojemu vrijeme drugačije teče i neobične stvari se zbivaju.

Ali uskoro joj za petama dišu opaki ljudi i zlokobna djeca…

Američki projekt “Starlight” ugašen prijegodinu dana bio je projekt koji se provodio u najvećoj tajnosti. Njima je u cilju dokopati se formule zapisane u rijetkoj knjizi Kraj gospodina T. Ajne. A da dobiju što žele služe se svim dostupnim metodama; mučenjem ljudi koji potencijalno znaju gdje se knjiga nalazi ili pedesisom.

Pedesis se ostvaruje preko
blizine u:
Geografiji (u svijetu)
Topografiji (u Troposferi)
Krvnom srodstvu (u umu)

Likovi

Ariel Manto – glavna protagonistica. Njezino ime je anagram – I Am Not Real – Nisam stvarna. Ona je studentica kojoj u ruke dođe misteriozni primjerak knjige Kraj gospodina T. Ajne iz viktorijanskog doba.
Adam – zaljubljuje se u Ariel. Ime mu asocira na prvobitnog čovjeka Adama, pa i ovdje imamo mrvicu religije…

Saul Burlem – profesor, Arielin mentor

Thomas Lumas – pisac misteriozne knjige

Apolon Smintej – tajanstveno biće božanskih moći koje živi u Troposferi. Njegovo ime uzeto je iz grčkih mitova.

O misterioznoj knjizi (pasus iz knjige)


Nitko nema tu knjigu. Navodno, jedini poznati primjerak nalazi se u sefu jedne njemačke banke, a niti jedna knjižara nema ju na popisu raspoloživih knjiga. To je knjiga koju navodno prati prokletstvo. Ljudi govore da svatko tko ju pročita umre, ali ja ne vjerujem u to.

“Kupujem”, izjavljujem.
“Dobro, onda vas molim pedeset funti.”
Ruke mi se tresu dok iz torbe vadim lisnicu, a iz nje tri zgužvane novčanice od deset funti i jednu od dvadeset. Kroz glavu mi neprestano prolazi spoznaja da je to jedini novac kojim raspolažem i da sljedeća tri tjedna neću imati za hranu. No sada mi je važno isključivo da iz trgovine izađem s knjigom Kraj gospodina T. Ajne te da se nitko ne dosjeti zaustaviti me.

“Živjeli smo u naselju kuća u državnome vlasništvu gdje se čitanje knjiga smatralo najodvratnijom kombinacijom lijenosti i oholosti i gdje smo – koliko znam – samo moja majka i ja imale članske iskaznice za posudbu knjiga iz gradske knjižnice…Mene je moja majka povremeno odvodila u knjižnicu i ostavljala na dječjem odjelu dok bi tražila smisao života u knjigama o astrologiji, liječenju kroz vjeru i telepatiji. Da nije bilo nje, vjerojatno nikada ne bih ni doznala za knjižnice. To je jedino dobro što mi je ikad učinila… Tada sam započela s čitaćim orgijama. A to je lako kada svakodnevno provodiš sate okružen ogromnim brojem knjiga, svjestan da ih nikada nećeš uspjeti sve odreda pročitati. U takvim uvjetima čovjek počne čitati knjigu, no smuti ga spoznaja da bi istodobno mogao čitati još jednu. Na kraju prelistaš dvije, počneš čitati četiri te pročitaš svršetke pribli_no sedam knjiga. Možeš tako čitavo vrijeme provesti u knjižnici, čitati kao blesav, no nikada ništa ne pročitati doista. “

O Troposferi

Troposfera je neja vrsta druge realnosti u koju dođeš pomoću tinkture po posebnom receptu sadržanom u knjizi “Kraj gospodina T. Ajne”.

Vrijeme u troposferi ne funkcionira jednako kao u stvarnom svijetu. Čini se kako je u Troposferi vrijeme isto što i udaljenost. Isto je i u stvarnosti. To se zove prostorvrijeme. No, čovjek to u svakodnevnom životu ne zamjećuje.

Je li to ono što Troposfera jest? Svi umovi?

Što je svijest? Imaju li je i crvi? Ako je imaju miševi, onda je zasigurno imaju i crvi.

Pitagorin teorem primjenjen na prostor i vrijeme… Gravitacija…

Troposfera je, u određenom smislu, tek svijet metafora.

Kvantna mehanika kaže da subatomske čestice ne postoje u praktikularnoj poziciji.

“Ono što promatrač vidi, subatomske čestice zauzimaju posebno stanje…” (efekt obzervacije promatrača)

Bing Bang teorija kaže da je u početku svemir bio mali poput subatomske čestice i da je imao beskrajnu masu, koja se zove singularnost i onda je eksplodirao u tom velikom Bing Bang-u i postao svemir kakav danas znamo.

A ako ćemo reći da je sam od sebe eksplodirao, netko je morao tome svjedočiti budući da subatomske čestice reagiraju na promatranje.

Taj promatrač bi mogao biti Bog. Nalazim ovo objašnjenje veoma zanimljivim. I čini mi se kao jedan od najjačih argumenata za postojanje Stvoritelja (prvobitnog promatrača).

Od onog malo što ja znam, znanstvenici izbjegavaju pitanja “Što je bilo prije velikog praska” , jer ni vrijeme kao vremenski tijek nije tada postojalo.


O autorici


Scarlett Thomas rođena je 1972. u Londonu. Visoku naobrazbu iz kulturnih studija stekla je na sveučilištu u Londonu. Britanski dnevni list The Independent2001. uvrstio ju je među 20 najboljih mladih književnika, a već joj je sljedeće godine magazin Elle dodijelio nagradu za najboljeg novog autora. Istovremeno se priključila književnom pokretu Novi puritanci, koji su pokrenuli Nicholas Blincoe i Matt Thorne. Kratke proze i eseje objavljuje u raznim časopisima, među kojima svakako valja istaknuti Butterfly Magazine, Black Book, Zembli, The Scotsman te The Guardian. Dosad je objavila sedam romana i devet zbirki kratkih priča. U prva tri romana Dead Clever (1998.), In Your Face (1999.) i Seaside (1999.) za protagonisticu je odabrala Lily Pascale, profesoricu engleske književnosti koja u slobodno vrijeme rješava zagonetna ubojstva. U svom romanu iz 2006. godine The End of Mr Y (Kraj gospodina T. Ajne) igra se ozbiljnijim temama kroz prividno jednostavnu fabulu i pustolovni žanr.  Scarlett Thomas od 2004. predaje englesku književnost na Sveučilištu Kent te piše književnu kritiku za Literary Review, Independent on Sunday i Scotland on Sunday.

Citati


“I sada mi se čini sasvim očiglednim da su misli materija…” Premda mi to pomalo predstavlja i problem. Ako je misao materija, onda je sve stvarno. A mislila sam da ništa nije stvarno. Derridina različitost; Baudrillov simulakrum. Ako je misao materija, onda sve postaje stvarno. No ako preokrenemo jednadžbu – ako je materija zapravo misao – onda ništa nije stvarno. Mogu li obje postavke istodobno biti istinite? ”


“Svejedno mi nije jasno. Zašto ne mogu vidjeti stvarnu Toposferu? Nije li sazdana isključivo od brojki i slova? Mislim, ako je u pitanju jezik, on je stvoren da bi bio razumljiv.”
“Jezik ispisan na čemu?”
Sliježem ramenima.
“Ne znam.” Iz nekog razloga zamišljam veliku ploču kako lebdi na nebu, kozmičku verziju kamena iz Rozete. Kad god netko pomisli, kaže ili učini nešto, to se istoga trena ispiše na toj ploči. “


“Razmišljam o tome i svemu što je rekla. Zamišljam malene binarne ljude u svijetu u kojemu je sve što ih okružuje sazdano od istoga, uključujući sve njihove misli. U tom svijetu čovjek, po svoj prilici, može stvarati stvari jednostavno tako da na njih misli. A to bi dovelo do toga da nema razlike između misli na kišu i same kiše. No zar nije tako i u ovome svijetu? “

“Sam tvrdi disk ne nadograđuje se, ne širi, niti se mijenja, a ne dobiva ni na masi, ništa u tom stilu. Ali mijenjaju se podaci na njemu. Tvrdi disk je prazan prostor na kojemu se konstantno nešto zapisuje. “

“Ako ljudi kao trodemenzionalna bića mogu stvoriti dvodemenzionalne verzije stvari koje nas okružuju, ne bi li bilo moguće da i bića iz četvrte dimenzije imaju nešto poput stroja za dagerotipiju, koji ne stvara dvodemenzionalne verzije stvarnosti, nego trodemenzionalne? “

“Trenutačno živimo s nesigurnošću principa i nepotpunošću teorema, s filozofima koji govore da je svijet postao simulakrum – kopija originalnog predloška. Živimo u svijetu u kojem možda ništa nije stvarno; svijetu sazdanom od bezbroj zatvorenih sustava i čestica koje mogu činiti što god poželimo (ali vjerojatno neće). “



“Dok se zagrijava voda za kavu, provjeravam mišolovke. Te ih zamke ne ubijaju, nego ih drže u malenoj plastičnoj posudi dok ih ne pronađem i pustim. Mislim da taj sistem uopće ne funkcionira, jer izbacim miševe van, a oni se odmah vraćaju. Danas me dočekaju tri miša, koja izgledaju kao da im je dosadno i kao da su silno bijesna u svojim malenim prozirnim zatvorima. Odnosim ih dolje i puštam u dvorište. Ne bi mi smetali miševi u stanu, no problem je što sve pojedu… “


“Ponekad volim zamišljati da živim s duhovima. Ne s bićima iz svoje prošlosti – ne vjerujem u takve duhove – nego s krhkim djelićima ideja i knjiga koje lebde u zraku poput svilenih lutki. Ponekad mi se čini da mogu vidjeti vlastite ideje, promatrati ih kako lebde uokolo, no to obično ne traje dugo. Moje su ideje više poput vilin-konjica: rađaju se velike i blistave, jedno vrijeme lepršaju okolo, stvaraju buku, a onda, dvadeset četiri sata poslije padnu na tlo i ugibaju.”



“Lacan je pak iznio psihoanalitički argument prema kojemu je svijest povezana s jezikom – da se naš skok iz stanja u kojemu smo još bili nesvjesne bebe koje guču u stanje koje nas je učinilo sastavnim dijelom” simboličkog poretka” (drugim riječima, svjesnog svijeta) dogodio u trenutku kada smo se počeli služiti jezikom.”

Što mi se nije svidjelo?

Likovi su pomalo stereotipni. I to je sve. Knjiga je ludilo i to štonsu likovi pomalo takvi kakvi jesu ne umanjuje ni malo njezinu kvalitetu.

I za kraj…

Ovo je bio pravi roller coaster od prve do zadnje stranice. Na nekoliko mjesta sam morao prestati čitati samo kako bih pomislio “wow”, kako se netko uopće može nečeg ovakvog dosjetiti”. Dugo sam čekao da mi se slegnu dojmovi oko ove knjige kako bih mogao nastaviti vožnju literarnim roller coaster-om.

Kad sam konačno dovršio ovu knjigu, teško mi je bilo razlikovati san od stvarnosti. Poželio sam da je recept unutar knjige u knjizi stvaran i da ga mogu primjeniti kako bih malo skitao Troposferom…

Vrlo inteligentna knjiga, nevjerojatno bogata opisima i propitivanjima raznoraznih teorija.

“Ono što sam htio reći jest da iskusiti Troposferu znači i iskazati je. Kraj. “


Kraj nije sretan, ali nije ni tužan, možda je najbolje reći da je gorkasto-sladak.

“Svatko od nas ima vlastito viđenje puta prema prosvjetljenju.”

Ovu recenziju završavam zadnjim pasusom knjige:

Ovu knjigu možete kupiti još jedino u antikvarijatu ili preko oglasa, jer je nedavno izašla iz prodaje.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s