mozaik knjiga · recenzije

GLEDAM TE ★ Teresa Driscoll

Izdavač: Mozaik knjiga

Ocjena: 3.5 /5 ★★★✮

Prevela: Dragana Grozdanić

Nestala djevojka, žena koja je nestalu djevojku zadnji put vidjela i crne razglednice zastrašujućih sadržaja nekoga tko sve gleda.

“Volim to što nije sigurna. Zato i volim promatrati ljude. Moram to činiti.”

“Ne sjećam se čak više ni kako je sve započelo. Znam samo da je postalo važno. Znate, trebate gledati, jer to je iznimno važno… znati uočiti razliku između onoga kako se ljudi ponašaju kad znaju da ih promatrate… i onoga kad ne znaju.”

Ella je cvjećarka, sretno udana i ima sina tinejdžera. Ona nakon što svjedoči (kao pasivni promatrač) upoznavanju dviju šesnaestogodišnjakinja sa tek puštenim mladim zatvorenicima, u vlaku, na njihovom putu u provod (u London), već sljedeći dan, kaje se što nije nešto poduzela jer je, uvjerena je, zbog njezine pasivnosti Anna nestala.

Još dugo nakon nestanka, Ella Longfield vrti film u glavi kako je mogla nešto poduzeti taj dan i kako bi da je ona nešto poduzela, Anna bila sigurna: dva atraktivna mladića kako u vlaku očijukaju s dvjema tinejdžericama i kako je ona u tom trenutku taj prizor smatrala simpatičnim i beznačajnim… sve dok nije načula da su njih dvojica tek izišli iz zatvora, a onda je bila pre-pasivna da nešto poduzme…

Ellu izjeda grižnja savjesti zbog onoga što nije učinila, no nije jedina koja ne može zaboraviti.

Sad tu imamo mnogo ponavljajućih sekcija u kojima se odvija drama, drama, drama i u kojima naša Ella krivi sebe i samo sebe godinu dana za to što je Anna nestala. I tako slušamo vodopad žalopojki kako žubori jedno te isto neko vrijeme… Ali ako taj komadić preplivate počet će se događati oni uzbudljiviji momenti…

Pa tako imamo crne razglednice uznemirujućeg sadržaja anonimnog pošiljatelja koje Ella počinje redovito dobivati… Ali to nije sve… Netko ju i promatra u ranim jutarnjim satima dok ona orno radi u svojoj cvjećari..

“Jedina tajna koja ostaje: razglednice.”

Likovi

Hmmm… Kako sam u posljednje vrijeme pročitao neke zaista izvrsne psihološke trilere, smatram da ovaj nije baš rame uz rame s njima (barem što se tiče razrađenih likova).

Priča je ispletena iz patchworka nekoliko perspektiva, pa tako imamo uvid u psihu: Elle (svjedokinje), Henryja (oca), Sarah (prijateljice nestale Anne), Matthewa (privatnog istražitelja) i onoga koji gleda.

Mislim da bi bolji efekt bio da se fokusiralo samo na glavnu protagonisticu i misterioznog antagonista, pa da je priča ispričana iz njihovih uglova. Jer ovako smo prisiljeni skakati od lika do lika hvatajući kapljice različitih perspektiva čak četiri lika i lika iz sjene (tajanstvenog promatrača).

Upravo je ta zadnja perspektiva tajanstvenog promatrača – ona koja te tjera da okrećeš stranice i saznaš o kome se radi:

“Sve dok ne vidim onaj pogled, onako kako ga ja shvaćam, koji je vjerojatno ono što najviše volim. Kad netko osjeća da je promatran, ali kad više nije posve siguran…”

O autorici

Teresa Driscoll radila je više od dvadeset pet godina kao novinarka. Od toga petnaest godina na BBC-ju kao televizijska voditeljica. Teresa sa suprugom i dvojicom sinova živi u Devonu. Piše žensku prozu i trilere, a njezini su romani prevedeni na mnoge jezike. Roman Gledam tenjezin je najveći hit koji je zarobio srca obožavatelja trilera koji su o njemu pisali hvalospjeve na društvenim mrežama i tako joj priskrbili milijune čitatelja. Gledam te njezin je prvi roman preveden na hrvatski jezik.

Kako je autorica dobila ideju za ovaj roman

“Jednog dana putovala sam u London kad su dvojica mladića doista ušla u vlak s crnim vrećama za smeće. Kad sam doznala zašto, bila sam ujedno pomalo uznemirena i silno zaintrigirana te je, posve razumljivo, proradio moj spisateljski nagon.”

Na kraju imamo pomalo čudan preokret. Po meni bi preokret u trileru trebao imati funkciju da zamete tragove pravog zlikovca i ponudi tu i tamo koju mrvicu traga, poput onih koje su Ivicu i Maricu odvele kući, a onda da na kraju iznenadi najmanje očekivanim.

Eto, tu imamo preokret koji je doslovno – najmanje očekivan, ali fali tih mrvica koje bi nam tu i tamo dale naslutiti o kome se uopće radi. Imamo zametanja tragova koliko hoćeš, ali nemamo – tragova. I tako da kad konačno uhvatimo Scooby Doo momenat i otkrijemo glavnog antagonista, ostajemo pomalo zbunjeni… Jer, teško da ćete pogoditi tko je krivac kad gotovo da i nema hintova kroz priču.

Nije da je roman loš, ali u okosnici sa mnogim trilerima koje su u posljednje vrijeme preplavili izloge knjižara, ovaj mi je osrednji. Može proći.

Preporučujem knjigu svim ljubiteljima psiholoških trilera kojima ne smetaju repetativni monolozi i premišljanja, koji mogu pohvatati više perspektiva odjednom i kojima hintovi ništa ne znače u trilerima. Meni, dakle, nije bila loša, ali morao sam naglasiti tih nekoliko detalja koji su mi malo trgali živčeke.

Link za kupnju: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/gledam-te/

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s