kratkiosvrt · recenzije

Želja ★ Mana Pass

Izdavač: Naklada Ceres

Ocjena: 5/5 ★★★★★

Instagram: https://saveig.com/put.rukopisa/

Facebook: https://www.facebook.com/putrukopisa/

Ostvarila im se želja… Knjiga čiji smo put mogli pratiti preko društvenih mreža u objavama dviju simpatičnih domaćih autorica, ugledala je svjetlo dana i zasjala poput prave ostvarene želje na nebu domaćih književnika. Ne sumnjamo kako će Želja postati pravi ljetni hit koji će se čitati i pamtiti još dugo.

Sinopsis

Nora je cura koju sigurno znaš. Sve što joj se događa, upravo se događa tvom prijatelju iz srednje, susjedovoj unuci, sestri tvog dečka, najstarijoj kćeri, najboljoj prijateljici, kolegici s faksa, a možda i tebi.

Zapravo, Nora je toliko obična cura da ćeš se sigurno prepoznati u njoj dok čekaš u redu za šalter dva sata, samo da bi ti ljubazna osoba ondje rekla da ti nedostaje još jedan papir. Ili kada ideš na prvi spoj s dečkom i paničariš pola dana zbog toga. Ili kada ti mama dođe u posjet s punim autom hrane, a ti si rekla da ti treba ravno jedna teglica pekmeza za palačinke. Ili kada nakon završenog fakulteta ne možeš sam sebi osigurati ono osnovno za život jer si prisiljen raditi na stručnom osposobljavanju.

Stručno osposobljavanje program je koji je mogao funkcionirati i koji je mogao donijeti puno toga pozitivnog, ali prema iskustvima mladih ljudi, nešto je opasno pošlo po zlu. Nora se bori upravo s tim. Iako je ona trenutno između Kutine i Osijeka, ovo je priča cijele Hrvatske. Priča koja će te rastužiti teškim životnim problemima, nasmijati nekim posebnim humorom i razljutiti situacijama na koje ne možeš utjecati, a sve je to potrebno da bi se nešto pokrenulo.

Ali što učiniti kada želja nije dovoljna?

Moj dojam

Knjiga mi se jako svidjela. Štoviše, zarobila me je od prve. Nakon siline krimića, trilera, ljubića i ostalih knjigica sličnog žanra, ova knjiga dođe kao da ti netko pukne balon u kojim si odlepršao i vrati te u stvarnost. Tešku, bolnu stvarnost. Problemi koji muče obične male ljude ovdje su tako fino ukomponirani u priču jedne od pet prijateljica koje se nalaze ponovno nakon deset godina. Priča je to mukama završavanja fakulteta i sreći kad se konačno diplomira, priča je to o prvim pravim ljubavima koje rezultiraju brakovima i prinovama…Priča je ovo koja posjeduje makar djelić svakoga od nas i u kojoj se svi mi možemo prepoznati…

Pisana je jednostavnim jezikom, obogaćena je pitkim dijalozima i doslovno klizi dok se čita. Teške teme se obrađuju; poput gubitka roditelja i mukotrpne potrage za poslom, ali unatoč tome stil je i dalje veoma pitak i nema zamora u čitanju. Ovo je idealna knjiga za čitanje na plaži, ali i u nekoj finoj hladovini dok se odmaramo od školskih obaveza ili posla.

Moram naglasiti da je ovo jedna od rijetkih priča zbog koje sam pustio suzu. I to ne samo zbog bolnih tema, nego i zato što su te bolne teme toliko prisne i toliko svakidašnje da smo se svi mi gotovo pa navikli na njih i uzimamo ih kao gotove činjenice… Ali nikad nije kasno za poželjeti nešto drugo… A svaka tvoja želja pokreće svemir da ti ju i ostvari, samo uz želju, moraš i djelovati.

Sve započinje jednim papirićem i nizom sinkroniciteta u životima pet mladih žena… One nakon deset godina nabasaju sve redom (sasvim slučajno) svaka na svoj primjerak papirića na kojem stoji mjesto i datum sastanka… Bio je to dogovor koji su zapečatile prije deset godina – da će se sve naći tog određenog datuma te i te godine i da nijedna neće na to zaboraviti. Iako su više-manje sve potpuno zaboravile i na dogovor i na papirić, splet okolnosti im ga je uručio baš na vrijeme da se sve redom pojave na sastanku davno dogovorenom.

Možda tada nisu ni shvaćale što ih i na koji način povezuje i koliko ljudi žude imati takve veze za cijeli život. Promatrala ih je, još ne vjerujući da nakon deset godina zajedno sjede za stolom.

Svaka od tih pet žena imala je svoju osobnost, svoj način razmišljanja, svoje navike, izazove, ciljeve i mogućnosti.

Dajana je bila i ostala pokretač, nikada nije dopuštala da upadnu u rutinu i uvijek bi uspijevala aktivirati cijelu ekipu.

Ema je bila onaj optimist kojeg svako društvo treba imati, ona koja je u minuti, u svakoj situaciji, mogla pronaći nešto pozitivno.

Sofija je opčinjavala svojom usmjerenošću i ulijevala je takvo povjerenje, da je bio izazov nešto joj prešutjeti, a Veronika je imala zarazan osmijeh koji bi bio jednako iskren u svakoj situaciji, bila ona zabavna ili tužna.

Možda nije znala što im se u ovih deset godina dogodilo, ali sam pogled na njihova lica Nori je govorio da su važne stvari ostale iste.

Radnja se događa između Kutine i Osijeka, ali ovo je priča svih nas u Hrvatskoj. Glavna likuša Nora je u biti svatko od nas. Vjerujem da smo se svi mi barem u jednom aspektu našli u nekom dijeliću Norinih problema ili znamo nekoga tko je imao slična iskustva… Nora je zvijezda ove, prve, u nizu pet knjiga.

O autoricama

Tko se to krije iza simpatičnog pseudonima Mana Pass? Nataša Debeljak i Marina Kuleš, dvije mlade simpatične autorice iz Kutine. Cure su prvo pokrenule profile na društvenim mrežama (instagramu i facebooku) pod imenom Put rukopisa na kojima su prikazale kompletni put nastajanja knjige u jednom extra simpa i humorističnom duhu u vidu međusobnih dijaloga i pokretnih fotografija 😀

Citati

“Možeš li doista živjeti s time da si nekoga natjerao da te voli? Možeš li se ikadaosjećati voljeno?”

U knjizi se govori i o najvećem problemu u Hrvata – o zaposlenju, točnije izostanku mogućnosti istog (razloga zašto imamo veću seobu nego za vrijeme okupacija raznih naroda u prošlosti);

“Jana, evo našla sam ga. Najrealniji oglas za posao ikad. Traže osobu do 25 godina, sa završenim fakultetom i minimalno 5 godina iskustva. Znači, takva osoba ne postoji ako nije upisala fakultet sa 15 godina, završila do dvadesete i odmah pronašla posao na kojem je već 5 godina… “

“U državi koja potiče rađanje djece i stvaranje obitelji, majka koja je visokoobrazovana i živi sama s djetetom mora se nadati da će dobiti poziciju na stručnom osposobljavanju koja se plaća 2400 kuna. Iznos kojim jedva možeš pokriti hranu za dvije osobe na mjesečnoj razini.”

” Noru je bilo strah, ali nije to bio onaj strah kada osjetiš nalet panike, pa se smiriš. Ovo je bio konstantni osjećaj bespomoćnosti jer ne možeš ništa nego čekati. ”

𝘒𝘰𝘭𝘪𝘬𝘰 𝘱𝘶𝘵𝘢 𝘴𝘵𝘦 𝘴𝘦 𝘰𝘴𝘫𝘦ć𝘢𝘭𝘪 𝘬𝘢𝘰 𝘥𝘢 𝘴𝘦 𝘷𝘳𝘵𝘪𝘵𝘦 𝘶 𝘻𝘢č𝘢𝘳𝘢𝘯𝘰𝘮 𝘬𝘳𝘶𝘨𝘶? 𝘒𝘰𝘭𝘪𝘬𝘰 𝘱𝘶𝘵𝘢 𝘴𝘵𝘦 𝘥𝘰𝘵𝘢𝘬𝘯𝘶𝘭𝘪 𝘥𝘯𝘰?

“Znala je da su on i Jana jedino što joj je na svijetu ostalo i da se mora sabrati. Iako je svega toga bila svjesna, nešto se u njoj stalno prelamalo i dovodilo je do ludila. Postala je depresivna i histerična osoba s kojom nitko ne može funkcionirati… Vrtjela se u krugu, iz kojeg sama nije znala izaći, a kad bi joj bilo tko pokušao pomoći, osjećala bi se jadno i slabo. “

“Ona i Jana bile su potpuno same na svijetu. I ne samo to, bile su same u Viktorovu svijetu, a Viktor ih je upravo napustio.”

“Osjećala je nevjerojatnu tugu
. Pokušala je ralikovati tugu koju osjećaš kada nekoga izgubiš i kada je netko odlučio da si ga izgubila.”

“Tako je i ona od povrijeđene osobe brzo postala ljuta osoba. Možda je to način na koji sam sebe pokušavaš zaštititi. U svakoj ćeš situaciji, ako dovoljno dugo okrećeš stvari, pronaći opravdanje za svako svoje ponašanje.”

” Veronika se nije mogla prestati čuditi visini drveća. To je bio opipljiv znak prolaska vremena…”

Preporučujem knjigu zaista svima od srca. Knjigu možete naručiti po cijeni od 99,00 kn na broj telefona 0994907399 ili na email adresu ceres@ceres.hr ( https://www.facebook.com/Naklada-Ceres-1508271186147062/ )

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s