kratkiosvrt · recenzije

Živi mi se ★ Ingrid Divković

izdavač: Stilus knjiga

Ocjena: 5/5 ★★★★★

Otkud početi? Ono što želim reći o ovoj autorici ne može stati na ovo malo blogerskog prostora. Zašto mi je trebalo toliko vremena da konačno napišem recenziju za ovu divnu knjigu? Pa…U pitanju su dva razloga. Prvi razlog je to što sam po prirodi esteta, a njezina knjiga prepuna leptira je najpogodnija da se prezentira u proljeće, doba kad se priroda budi i kad leptiri započinju svoj prvi let.

Dakle, prvi razlog je vizualna estetika. Drugi razlog je to što nisam mogao izdvojiti dovoljno dobre riječi kojima bih prezentirao ovo otkriće. Ovo je autorica koja spaja poeziju i priču u jedno na takav jedan divan način da dok čitaš riječi lebde oko tebe i uvlače te u jedan čaroban svijet koji te podučava i očarava istovremeno. I ti si opet dijete. Začuđeno dijete koje gleda svijet ponovno nekim novim očima i čuda pronalazi i u svakodnevnim stvarima na koje smo navikli.

Kako bi Ingrid rekla; “Misli izranjaju kao i valovi.” Njezine misli su pak tsunami ideja i ljepote…Uživajte…


Ingrid Divković je mlada predstavica nove generacije duhovno osviještenih žena koje stvaraju da bi spoznale sebe, ali i svijet oko sebe. Za sebe kaže da je obična žena koja kroz život korača desnom polutkom sanjara i lijevom polutkom borca. Ova duhovna ratnica živi i stvara svoju “Prozu za dušu” u svom rodnom gradu Rijeci. Više o njoj možete saznati u intervjuu koji smo nedavno imali s njom :
http://mknjiski.blogspot.com/2019/01/ingrid-divkovic-interview-fotografija.html

Ovo je njezin prvi roman. Kako opisati ovaj roman kad nema pravih riječi kojima ga se može opisati. Pokušat ću vam dočarati stil pisanja sa buketom riječi: lakoća riječi poput leptirovih krila, cjelovitost, dubina i elegancija poput leptirova leta, emotivnost izraza kroz oči triju glavnih junakinja, triju žena – Elene, Ane i Naide… Tri žene povezane su neidljivim nitima…Kao uostalom i sve što vidimo oko sebe, sve je povezano na nama neshvatljiv način i prožeto dubljim značenjem.

Iako sve tri junakinje ne mogu izvana biti različitije ipak sve njih spaja težnja da budu voljene i želja da budu slobodne od nevidljivih okova društvenih očekivanja. Elena žena u kasnim tridesetim godinama koja iako živi u luksuzu sa svojim suprugom, pati od samoće i ispraznosti života. Većinu dana provodi utapajući svoju tugu u vinu. Ona novu svrhu vidi u usvajanju djeteta i uskoro postaje udomiteljica tinejđerice Ane. Ana je djevojka od koje svi mi možemo nešto naučiti. Djevojka beskrajne mašte koja u sebi zadržava onu dječju iskru koja se svima nama kroz život ugasi. Onu dječju začuđenost i očaranost malim stvarima. Ona baš poput Malog Princa, koji joj je osobno, najomiljenija knjiga, zna koliko su bitne male stvari u životu. Ona sitna čuda koja više nitko od nas ne primjećuje…

Ana je djevojka bez roditelja, željna slobode i sigurnosti okrilja doma i roditeljske ljubavi. Ona je veoma vezana za svoju odgojiteljicu Naidu, pa joj teško padne navikavanje na život kod Elene. Ona vrlo skoro pobjegne od Elene na Krk i doživljava pustolovinu o kojoj je oduvijek maštala.

Simbolika leptira, njegovih nježnih krila i slobode njegova leta neopterećenog grubošću vanjskog svijeta. Leptirov let prisutan je kroz cijelu knjigu poput pjesme koja nas svako toliko podsjeti na lakoću i slobodu koja nam je svima nadohvat ruke. Leptir sam po sebi predstavlja svojevrsnu metamorfozu i samoostvarenje koje se može dogoditi svima nama. Svi mi smo potencijalni leptiri neshvatljive ljepote nesvjesni svojih potencijala. Leptir simbolizira dušu zarobljenu u gusjenici – tijelu.

Sama ranjivost tih prekrasnih bića dolazi najviše do izražaja u dijelu kad se u Elenino susjedstvo doseli “dijete-leptir”.

Elena

“Ljubav me održava živom, novac sitom.”

“Gledam svoj odraz u zrcalu. Blizu četrdesete- Začudo, ljudi koji me ne poznaju uvijek pomisle da mi je barem pet godina manje, a ja bez obzira na njih već primjećujem nezaustavljivu fazu starenja, početke umiranja koji su oslikani na licu.”

Ana

“Ti si nešto posve drukčije, dušo moja – govorila mi je Nana. – I nisi za ovaj svijet.”

“Slušala sam kojekakve priče. Da su djeca iz doma prljava, da smrde, lažu i kradu. Istina je da sam bila od one djece koja su lagala, ali nikad nisam bila prljava i nikad nisam krala, a lagala sam samo zato da bi prestali s vrijeđanjima i osudama.”

“Ana je bila dijete koje je više od svega žudjelo za ljubavlju. A mislila je da će ljubav doseći ako odglumi da je ne treba.”

“Voljela sam jutra, još uvijek ih volim. Jutra su posebno doba dana za fotografiranje. Držeći aparat u ruci, taj teški komad crne plastike…(…)…čini mi se da imam opipljivu kontrolu nad sobom, nad svijetom oko sebe i svime onime što čini moj svijet.”

Naida

“Iako je bila najmršavija od žena koje su radile u domu, bez imalo sumnje potegnula bi najviše. Povlačila je za sve, čak i za one koji su se prema njoj odnosili ružno, gotovo neljudski. Svima je uzvraćala sramežljivim osmijehom. Kada bi je boljelo, a kladim se da bi je boljelo, zatvorila bi se u kuhinju i ribala lonce u kojima se kuhao ručak za nas dvadesetak. Njezina je mladost ostajala na tim starim velikim posudama. Katkada pomislim da je ostajala čak i duša.”

Fotografija: Martina Semitekolo Photography

” Leptir prevali na tisuće kilometara kako bi našao hranu, toplije krajeve ili partnera, unatoč tome što prije toga nije prešao isti put niti je o toj trasi mogao išta znati. Gusjenica za razliku od leptira, ima nagon kretati se prema svjetlu, ali zadržavaju je snažne sile. Što zadržava ljude? “

“Oprosti, oprosti svima koji su te ikada povrijedili. Oprost nas spašava…”

Fotografija: Martina Semitekolo Photography

“Sami smo si krivi što se vežemo za ljude koji nam nisu ništa.”

“Što sam više razmišljala o tome, postajala sam sve nemirnija. Kao da sam predosjećala razlog svog boravka ovdje. A razloga nije bilo. Roditi se pa nestati. Tako jednostavno, a tako isprazno.”

Da završim sa rečenicom iz knjige: “Muškarci mrze žensko blebetanje.” – i odmah da demantiram; ako svaka žena “blebeće” na ovakav način, draga Ingrid, onda sam ja živi dokaz da muškarci obožavaju žensko “blebetanje”.

Teško je izdvojiti citate, jer doslovno imam potrebu da prepišem cijelu knjigu. Toliko mudrosti, toliko duboke poetičnosti kojima je prožeta knjiga doslovno ispisano poput pjesme…Svaki i najmanji zarez i točka su bitni i čine dinamiku priče. Preporučam svima. Ovo je moja prva knjiga naše Ingrid, ali sigurno ne i zadnja. Zahvaljujem se do neba dragom izdavaču Stilus koji je spomenut i linkan na vrhu ove recenzije. A završio bih divnim citatima naše Ingrid:

“Da bi leptir mogao napustiti čahuru, on mora prihvatiti i preživjeti svoju bol. Bol koja ga zatekne osigurava mu da nakon takve boli uzleti jači i snažniji. No malo tko prihvaća gusjenicu i njezinu bol. Svoju još nekako prihvaćamo. Tuđu zaobilazimo u širokom luku. Jer, to je nešto u nama. Takvi smo valjda iznutra. Da usred svoje boli ne osjetimo tuđu. I usred svojeg glasa ne čujemo tuđi. Trebamo se bojati lažnih leptira, a ne mokrih gusjenica.”

“Imat ćeš osjećaj kao da si izišla iz vlastitog tijela koje je do tada prekrivao debeli i teški pokrivač. I izići ćeš. Napustit ćeš čahuru u kojoj si do tada živjela i postat ćeš leptir. I prije nego shvatiš što se dogodilo, poletjet ćeš. Od tog trenutka pa do kraja života živjet ćeš kao leptir, svjesna da si jednom davno bila tek preplašena, mokra gusjenica.”

Link za kupnju knjige:
https://shop.skolskaknjiga.hr/zivi-mi-se.html

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s